Sveučilišni odjel za povijest

Rose je, s nepunih 23 godine, pristala pratiti Louisa u Toulonsku luku 16. rujna 1817. i tamo „nestala“. (…) Rose se ošišala, obukla mornarsku odjeću i uspjela se ukrcati na brod Uranie. U svome dnevniku, zabilježila je svoju tjeskobu i strahove tijekom puta, ali i odlučnost da bude uz svog supruga, makar prerušena.

„Dugo“ 19. stoljeće svojim je revolucijama donijelo mnoge preokrete kako na političkome tako i na kulturnome planu. Nakon pariške komune 1871. vlast je nastojala potisnuti umjetnike koji su se borili protiv društvenih normi i buržoazijskih vrijednosti. Mnogi pariški boemi prihvatili su buntovnički duh. Tražili su svoje mjesto pod Suncem boravcima u kavanama, no i drugim ugostiteljskim objektima koji su tada postajali popularni, gdje su izražavali svoje neslaganje s modernim svijetom.

Ukoliko se odstrani masovnost i konzumerizam, utoliko potraga za unikatnim bogatstvom okusa nipošto nije posebnost današnjeg doba. (…) Ražnjevi, roštilji, tave, naćve, sita, kotlovi, lanci, kuke, pokretne šipke za kamine ili peći, tronošci, ribeži, mnogobrojni tipovi posuda za različite namjene, različiti tanjuri (pa i luksuzni kositreni), žlice, srebrne vilice, noževi različitih namjena, sjekirice, šalice, sve se to rabilo za pripremanje ili konzumiranje hrane.

Kišne noći kasne 1889., jedna je žena (imenovana Jane Doe) pokucala na vrata Hotela u 63rd Street of Chicago. Novu je gošću velikodušno dočekao vlasnik Hotela, Herman W. Mudgett, koji je potom preuzeo njen kofer te ju uputio do sobe. Iako je djelovao uljudno i slatkorječivo, njegova prisutnost plašila je gošću. No, ne razmišljajući o tome, ona je ušla u sobu i zaključala vrata za sobom…