Pumpa smrti u srcu Londona

John Snow i epidemija kolere koja je promijenila medicinu

Lea Lalić Dabo, studentica prve godine diplomskog studija Povijest

Može li jedna karta zaustaviti nevidljivog ubojicu? London sredinom 19. stoljeća bio je grad s velikim porastom stanovništva koje je živjelo u skučenim četvrtima bez razvijenog sustava kanalizacije i adekvatne opskrbe čistom vodom. Otpadne su se vode često slijevale u obližnje izvore, a ljetna je vrućina dodano pojačavala neugodne mirise grada. Taj sveprisutan smrad bio je jedan od glavnih razloga zašto su liječnici tog vremena vjerovali kako se bolesti šire zagađenim zrakom, odnosno mijazmama. Bila je to teorija čiji se korijeni mogu pratiti od antike i Hipokratovih ideja o utjecaju zagađenog zraka i okoliša na zdravlje. 

Krajem kolovoza 1854. u londonskoj četvrti Soho došlo je do smrtonosne epidemija kolere, zarazne bolesti koja zbog nagle i teške dehidracije može u vrlo kratkom vremenu dovesti do smrti. Vijesti o bolesti širile su se poput munje dok su građani svjedočili kako njihovi susjedi, koji su još ujutro bili zdravi, navečer već podliježu simptomima. Za razliku od većine svojih suvremenika, liječnik John Snow imao je drukčije pretpostavke o uzrocima bolesti, ne prihvaćajući teoriju o mijazmama. Dok su se mrtvačka kola neprestano izmjenjivala u uskim ulicama, Snow je išao od vrata do vrata. Poput detektiva na mjestu zločina, nije tražio nevidljive 'isparene otrove', već je tražio izvor zajednički svim žrtvama: vodu koju su građani svakodnevno pili. 

Snow je već ranije pretpostavio da se kolera prenosi unošenjem zaražene tvari u probavni sustav, najčešće putem vode, no ta je teza bila u suprotnosti s tadašnjim uvjerenjima struke. Epidemija u Sohu pokazala se kao prilika da svoju pretpostavku provjeri na konkretnim slučajevima. Umjesto da bolest promatra kao nevidljivu pojavu koja lebdi nad gradom, Snow je fokus stavio na prikupljanje konkretnih podataka o svakom slučaju. Bilježio je adrese oboljelih i pokušavao popisati njihove svakodnevne navike i kretanja. Rezultat tog rada bila je karta četvrti na kojoj je Snow označio kuće gdje su zabilježeni smrtni slučajevi. Gledajući u raspored točaka što ih je ucrtao na karti uvidio je uzorak. Najveći je broj smrtnih slučajeva bio koncentriran u blizini pumpe za vodu u Broad Streetu. Što su kuće bile bliže pumpi, broj oboljelih bio je veći. Karta grada tako je postala ključni trag koji je vodio prema rješenju epidemije. Raspored oboljelih i umrlih nije se uklapao u teoriju da se bolest širila zrakom, već u pretpostavku da se širila vodom. 

Svoju je istragu Snow nastavio razgovarajući sa stanovnicima Soha. U mnogim kućanstvima je saznao da su oboljeli koristili upravo pumpu za vodu u Broad Streetu. Naišao je i na slučaj preminule žene koja nije živjela u četvrti već u obližnjem Hampsteadu. Budući da je voljela okus vode iz Broad Streeta gdje je prethodno živjela, povremeno je nalagala služavki da s te pumpe donosi vodu. Zanimljiv trag našao je i u pivovari koja se nalazila u središtu epidemijom zahvaćenog područja, no među radnicima gotov da i nije bilo slučajeva kolere. Razlog tome bio je što radnici nisu pili vodu iz obližnje pumpe već su konzumirali pivo, dok se voda prilikom proizvodnje piva prokuhavala. Snow je u tim slučajevima našao dodatne dokaze da se izvor zaraze ne nalazi u londonskom zraku, nego u vodi koja je dolazila iz jedne pumpe. Na temelju podataka koje je prikupio, John Snow lokalnim je vlastima predložio jednu zapravo jednostavnu, ali učinkovitu mjeru. Trebalo je ukloniti ručke s pumpe kako bi se spriječilo njezino daljnje korištenje. Nakon toga čina broj novih slučajeva počeo se smanjivati, iako bolest nije odmah nestala. Karta koju je Snow koristio postala je više od dokumenta o epidemiji kolere. Pokazala je i kako se bolest može istraživati analizom prostora, ljudskih navika i pojedinačnih slučajeva. Epidemija u Sohu postala je jedan od najpoznatijih primjera ranog epidemiološkog istraživanja.

Događaji vezani uz pumpu u Broad Streetu i danas su važni i ne samo zbog raspleta uzroka same epidemije, nego i radi načina na koji ih je dr. Snow istraživao i pokušao objasniti. U vrijeme kada je većina liječnika uzroke bolesti nalazila u mijazmama, Snow ih je nastojao razumjeti oslanjajući se na konkretne primjere i podatke. Time nije samo našao novo objašnjenje širenja kolere već je pokazao i kako se epidemije mogu sustavno i empirijski istraživati. Taj je pristup kasnije postao jedan od temelja epidemiologije, radi čega se Snow smatra jednim od njezinih začetnika. Danas se u Sohu nalazi pub John Snow, a ispred njega replika pumpe bez ručke, kao podsjetnik na događaje iz 1854. i liječnika čije su ideje bile ispred njegova vremena.