Okopati i pognojiti (Lk 13, 1-9)

U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«

Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!

Koliko puta kada nam se nešto teško ili loše dogodi, znamo pomisliti da je to neka vrst Božje kazne? Ili se čudimo pitajući se – što sam ja toliko Bogu zgriješio pa da me to snašlo? Vidi nju/njega kako živi, a dobro joj/mu je!

Isus nas oslobađa takvog zarobljavajućeg pogleda: ne dolaze teške situacije kao Božja kazna, nego kao posljedica grijeha, krivih odluka.

Nadalje, on skreće naš pogleda na nas sâme: ne gledati njih i njih ocjenjivati, nego skrenuti pogled na samoga sebe . Ali pazimo: nipošto ne moralistički, da stanem sada umjesto druge sebe ocjenjivati i osuđivati, nego zato da potrudim uočiti ako što ima u mojem djelovanju što ne valja i zašto treba preuzeti odgovornost i dakle – ispraviti!

A Bog nipošto nije onaj koji kažnjava! Dapače, on prvi na našoj je strani i aktivno se zauzima za naš boljitak! Zato Isus u prispodobi i kaže: „Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim“! Ne samo da Bog na naše krive, loše i zle korake ne udara kaznom, nego on kopa i gnoji – trudi se aktivno oko našeg boljitka! Ako tako hoćete, Duh Sveti zauzima se za nas! Bog sâm prvi želi da mi uspijemo!

A kada se njegovim poticajima odazivamo, izrastamo u zrele vjernike, žene i muškarce koji su kadri za svoje postupke preuzimati odgovornost, ispravljati ono što ne valja – i to ne zato da bi se Bogu svidjeli pa da ih on ne kazni, nego – jer su svjesno oslonjeni na dobar temelj za njihov život koji je Bog i njegova ljubav za njih, trude se u tom svjetlu pronaći snagu za suočavanje i s onim, u najmanju ruku ne tako lijepim, a zapravo grešnim, stranama svojega života.

Jer vjeruju da ih takvo postupanje vodi putem života.