Duh nas poučava kako ljubiti poput Isusa (Iv 14, 15-16.23b-26)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«

Današnji evanđeoski odlomak, kratak je, a gust, značenjski bogat.

Veliki su i značajni motivi u njemu istaknuti: Duh Sveti , ljubav i čuvanje riječi, djelovanje Duha koji dolazi u pomoć , Isusove zapovijedi.

Nemoguće je u malo teksta dati zadovoljštinu ovako bogatom tekstu.

Zato, tek pokoja stvarca.

Slavimo svetkovinu Duhova: Isusova zajednica prima snagu, prima Duha Branitelja – ne samo u situacijama kada im je osobito teško ili im je pomoć prijeko potrebna, nego je Branitelj stalno uz njih – on poučava , gradi i hrabri.

Duh Sveti omogućuje da se kao Isusovi učenici:

• • uključimo u milosno kolo Presvetog Trojstva – u trojstveni život ljubavi između Oca i Sina;
  • odvažimo na hrabro djelovanje u služenju na van – na čuvanje Isusove riječi, tj. na vršenje njegovih zapovijedi.

A zapovijedi Isusove nisu neki popis obveza i dužnosti koje bi vjernik katolik imao ispuniti. Zapovijed je za Isusa zapravo samo jedna – zapovijed nova: da ljubimo jedni druge kao što je on ljubio nas – i posvjedočio nam to u poniznosti, u služenju – u pranju nogu.

Takvo služenje nije bez zahtjeva. Upravo suprotno, kao ljudi otvorni Duhu i te kako osjećamo potrebu njegove pomoći i njegovog poučavanja, eda bismo mogli druge ljubiti onom ljubavlju kojom je nas i sve ljude uzljubio Isus.

A ta ljubav pere ljudima noge i kadra je za njih izliti se potpunoma na drvu križa.