Početak nastave na doktorskim studijima u akademskoj godini 2026./2027.

U četvrtak 5. studenoga 2026. obilježen je početak nastave na doktorskim studijima Povijest i Sociologija: vrijednosti, identitet i društvene promjene u hrvatskome društvu. Susret je započeo molitvenim uvodom prof. dr. sc. Ante Crnčevića, prorektora za kvalitetu, identitet i poslanje te pozdravnim govorima rektora prof. dr. sc. Željka Tanjića i prof. dr. sc. Zlatana Cara, predsjednika Sveučilišnog vijeća doktorskih studija.

Nazočnim studentima kojih se u akademskoj godini 2026./2027. na doktorske studije upisalo 27 - trinaestero na doktorski studij Povijest, osmero na doktorski studij Sociologija: vrijednosti, identitet i društvene promjene u hrvatskome društvu i šestero u program razlikovnog modula koji se pripremaju za upis, u svojem obraćanju rektor Tanjić je poručio: „Hvala vam na povjerenju! Pred vama je značajan, novi korak, ulazak u doktorski studij, a nadamo se kako ćemo vaše povjerenje opravdati. Najvažniji dio stvaranja doktorata je ustrajnost. Doktorat je zajednički pothvat vas, vaših mentora i sumentora te kolega s kojima studirate – nemojte se izolirati, razgovarajte, dijelite znanje s drugima i ustrajte“, zaključio je Tanjić.

Prof. Car istaknuo je: „Vi, koji ste danas ovdje, razlog ste našeg današnjeg okupljanja. Upisali ste najvišu razinu studija koje visokoobrazovni sustav može ponuditi, a pred vama je prelazak iz učenja onoga što drugi znaju u stvaranje onoga što još nitko ne zna. Na kraju ovoga puta ne čeka vas samo titula – postat ćete samostalni znanstvenici, ljudi koji znaju postaviti pravo pitanje, strpljivo tražiti odgovor i pošteno priznati gdje su granice onoga što su pronašli“, rekao je Car.

Prof. dr. sc. Stjepan Kušar, donedavni predsjednik Vijeća doktorskih studija, održao je uvodno predavanje Sveučilište (universitas) u ogledalu teksta. Polazeći od teze da bez teksta nema sveučilišta, profesor Kušar kroz povijesni razvoj pisma i knjige prikazao je kako je materijalnost teksta – od ranog nerazdvojenog pisanja i tjelesnog, glasnog čitanja do strukturirane srednjovjekovne skolastičke stranice s argumentima i protuargumentima – djelovala kao povratna sprega koja je strukturirala ljudski um i stvorila jedinstvenu europsku tradiciju sveučilišta otvorenu riziku i učenju. Suočavajući tu povijesnu ulogu knjige sa suvremenim dobom ekrana i umjetne inteligencije, upozorava na opasnost svođenja ljudskoga duha i obrazovanja na puki mehanicistički prijenos informacija (input – output) umjesto dubinske refleksije, dijaloga i mudrosti, te zaključuje poticajem novim doktorandima da istraživački rad i stjecanje znanja ne shvate kao prostor međusobnog rivalstva, već kao put prema trajnom intelektualnom i duhovnom prijateljstvu.