Znak Jonin (Lk 11, 29-32)

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«

»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona. Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Tradicionalno je tumačenje znaka Joninog išlo za time da, kao što je prorok Jona tri dana proveo u utrobi ribe, tako je i Isus tri dana počivao u grobu.

Međutim, može li se ponuditi i drugačija interpretacija?

Isus se iz poglavlja u poglavlje Lukinog evanđelja trudi: propovijeda, ljude ozdravlja, čini im dobro, donosi im kraljevstvo Božje i potiče ih da ga zajedno s njime izgrađuju.

A opet, možda baš i nema rezultata kakvih priželjkuje – obraćenja.

Kraljica Juga potegnula je na put eda bi čula mudrost Salomonovu – potrudila se, uložila napor i vrijeme. Time je pokazala da joj je stalo, da se za mudrost treba pomučiti.

Ninivljani su se brzo i stubokom obratili na propovijed Joninu – svi, od kralja pa do stanovnika na najnižem položaju, čak i stoka čini pokoru, pomalo šaljivo navodi Knjiga proroka Jone. A Jona i nije bio neki uzorni prorok: bježao je od Božjeg poslanja, otišao namjerno u suprotnom smjeru. Tek kad ga, nakon što je bio bačen u more, riba progutala i izbacila natrag na početnu točku, kreće Jona – i dalje nevoljko! – propovijedati kako mu je naložio Gospodin. A rezultata k'o u priči: Ninivljani svi od reda stali činiti pokoru.

Isus nema takvog uspjeha.

Možda ga zato i bocka to traženje znakova.

A trudi se više od Jone, potegnuo je na put više od kraljice.

Podnijet će Isus taj neuspjeh.

Podnijet će još i veći, za njega kapitalni – smrt na križu kao potpuni njegov neuspjeh.

A paradoks je da nas je upravo tim svojim neuspjehom spasio.

Tko bi rekao: da naši neuspjesi mogu biti važniji – i snažniji – od naših uspjehâ!