Share
Izv. prof. dr. sc. Tomislav Popić sudjelovao međunarodnoj konferenciji „7th International Conference of the Mediterranean Maritime History Network“
Suradnik na projektu izv. prof. dr. sc. Tomislav Popić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci održao je 25. svibnja 2026. izlaganje pod naslovom Navigating Risk: The Average in Late Medieval Dalmatian Courts. Izlaganje je predstavljeno na međunarodnoj konferenciji 7th International Conference of the Mediterranean Maritime History Network, koja se od 25. do 29. svibnja 2026. održava na Sveučilištu u Zadru.
U izlaganju su predstavljeni rezultati istraživanja posvećenog pitanju raspodjele pomorskog rizika u kasnosrednjovjekovnoj Dalmaciji. U središtu izlaganja bio je institut havarije, odnosno pravni mehanizam prema kojem se gubitak nastao radi spašavanja broda, tereta i putnika mogao razmjerno raspodijeliti među svim sudionicima pomorskog pothvata.
Polazište izlaganja bio je slučaj Radice iz Nina iz 1404. godine, koja je pred zadarskim trgovačko-pomorskim sudom tražila naknadu za stvari bačene u more tijekom oluje na putu iz Ancone. Taj naizgled mali spor otvorio je šire pitanje: kada pojedinačni gubitak postaje zajednički teret?
Posebna je pozornost posvećena dvama složenijim zadarskim sporovima iz 1387. i 1391. godine. U njima se pokazuje da havarija nije bila samo apstraktno pravilo zapisano u statute, nego živa i osporavana pravna praksa. Stranke su iste pomorske nesreće tumačile na različite načine: kao posljedicu oluje i zajedničkog rizika, ili kao rezultat nemara, lošeg upravljanja brodom, neispravnosti plovila, pogrešnog izbora rute ili čak sabotaže. Sud je stoga morao odlučiti ne samo kako podijeliti štetu, nego i kako pravno shvatiti samu nesreću.
Izlaganje je pokazalo da zadarski sudski spisi omogućuju uvid u ono što statuti sami ne mogu prikazati: način na koji su se pravna pravila primjenjivala u konkretnim situacijama, kroz iskaze svjedoka, procjene, pregovore i sudske odluke. Havarija se pritom pojavljuje kao praktični jezik za pregovaranje granice između solidarnosti i odgovornosti u pomorskim pothvatima.
Zaključno, zadarski primjeri potvrđuju da je havarija u kasnosrednjovjekovnom Jadranu bila važan instrument upravljanja rizikom, kao i drugdje na Mediteranu. Ona nije sprječavala oluje, brodolome ni izvanredne odluke na moru, ali je nudila pravni okvir za suočavanje s njihovim posljedicama. Time zadarski sudski spisi otkrivaju kasnosrednjovjekovno pomorsko pravo kao dinamičan sustav u kojem su se opasnost, povjerenje, odgovornost i zajednički interesi neprestano prožimali.
