Profesor emeritus Emilio Marin primio počasni doktorat Sveučilišta u Splitu

U Gotičkoj dvorani Palače Papalić, u Muzeju grada Splita, u ponedjeljak 15. lipnja 2026. održana je svečana dodjela počasnih doktorata Sveučilišta u Splitu. Naš bivši prorektor, profesor emeritus Emilio Marin, istaknuti hrvatski znanstvenik, arheolog i diplomat, uz Piotra Stepnowskog, rektora Sveučilišta u Gdanjsku i Alfreda J. Vellu, rektora Sveučilišta na Malti, bio je jedan je od trojice proglašenih počasnih doktora znanosti.
 

Pred prorektorima, dekanima sastavnica te brojnim uzvanicima, rektor prof. dr. sc. Dragan Ljutić posebno je istaknuo akademski i društveni značaj profesora Marina. Istaknuo je kako je riječ o čovjeku koji je svojim djelovanjem trajno zadužio hrvatsku znanost, napose arheologiju i starokršćansku arheologiju, te koji je domovinu uspješno predstavljao diljem svijeta, kako na znanstvenom, tako i na diplomatskom planu. Obrazloženje za dodjelu ovog prestižnog priznanja, koje je pokrenuto na prijedlog Filozofskog fakulteta, pročitala je prof. dr. sc. Ina Reić-Ercegovac, dok je mišljenje povjerenstva i životopis laureata predstavio prof. dr. sc. Matko Erceg.
 

U svom zahvalnom govoru, profesor Marin se osvrnuo na bogatu karijeru i osobne spone s rodnim gradom, istaknuvši kako se sada može pohvaliti s dva počasna doktorata, budući da mu je prvi dodijelilo Sveučilište u Parizu prije točno dvadeset godina. Naglasio je kako mu je iznimna čast primiti ovo priznanje u Splitu, uz koji ga veže tridesetogodišnji rad u Arheološkom muzeju u Splitu, gdje je 17 godina obnašao dužnost ravnatelja, kao i dugogodišnji profesorski rad na Sveučilištu. Rektoru, dekanici i svim sastavnicama zahvalio je na podršci, poručivši kako s Filozofskim fakultetom ostaje trajno povezan.
 

Prisjetio se i svojih početaka upravo u Palači Papalić, gdje je kao mladi polaznik tečaja za turističke vodiče slušao splitske znanstvene velikane poput Cvita Fiskovića, Branimira Gabričevića i Duška Kečkemeta, što je presudno usmjerilo njegov profesionalni put. Govoreći o izazovnim vremenima Domovinskog rata, izdvojio je tri teška trenutka u kojima je odbio napustiti Hrvatsku ili odustati od organizacije međunarodnog znanstvenog kongresa, što se u konačnici pokazalo ispravnim odlukama za hrvatsku znanost.

Na kraju izlaganja, profesor Marin je naglasio neraskidivu povezanost arheologije i diplomacije koje su obilježile njegov život, s posebnim naglaskom na veleposlaničku službu pri Svetoj Stolici. Zaključio je kako arheologija, osobito starokršćanska, predstavlja zajedničku baštinu Europe i Mediterana te mora biti temelj dijaloga i mira. Poručivši kako je bavljenje starinoznanstvom za njega analogno nastojanju za mir koji je danas potrebniji nego ikad, profesor Marin je svoj govor simbolično zaključio riječima: „Pax et bonum!“. Svečanost je privedena kraju izvedbom akademske himne „Gaudeamus igitur“ u interpretaciji Kvarteta Bozzotti.