Riječ dana: Srcem pravo misliti (Mk 7,14-23)

U ono vrijeme: Isus ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi — to ga onečišćuje.

Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. I reče im: »Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te u zahod izlazi?« Tako on očisti sva jela.

Još dometnu: »Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka.

Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Nastavno na jučerašnju riječ, ova današnja istu produbljuje i ponovno pred nas donosi onu dobro znanu istinu: biti religiozan, slijediti određena pravila, ponašati se po zadanim obrascima , ne garantira i autentični, u vjeri izgrađeni odnos s Bogom i ljudima.

To jest, kao što i stvari koje primamo iz obredâ, običajâ i tradicije mogu u nas ući, ali se u nama ne utjeloviti, ne postati dijelom nas, te nas brzo prođu , na sličan se način u onih koji i slijede određene obrasce ponašanja mogu izroditi pokvarene namisli – jer ono što se slijedi nije se usvojilo, nego tek izvana, „ko bajage“, prihvatilo.

A naše srce sposobno je ono loše što u njega uđe prepoznati i odbaciti .

Zašto se onda, snagom srca – upravo srčano! – ne bismo vježbali i u onome što iz njega ima izaći? Da umjesto zlih namisli, naše srce upregnemo da misli pravo, dobro, plemenito?