Riječ dana: Isus komunicira Božju ljubav (Mk 2, 1-12)

Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.

I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.

Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«

Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«

Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.

Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Može nam se ovdje dogoditi da se, poput pismoznanaca, zapetljamo u mudrovanju, pa se obzirom na ovaj odlomak skoncentriramo samo na pitanja poput: Je li Isus imao vlast opraštati grijehe? Ako da, tko ga je ovlastio i kako je to razvidno? Tko je u pravu - on ili pismoznanci? Zašto? Kako to znamo? 

A naglasak vjerujem ima biti na ovome: Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: „Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!“

Isus, vidjevši povjerenje koji ovi gaje, vjeru i ljubav koje su na vidjelu, kaže, tj. komunicira Oca kojemu je na srcu dobro čovjeka.

Isus se daje dojmiti vjerom ljudi, ljubavlju koja ju čini djelotvornom , te komunicira Božju ljubav prema čovjeku.

Čini mu dobro.