Korzet kao prijetnja zdravlju i simbol položaja žena u društvu
Kristina Martinelli, studentica I. godine diplomskog studija Povijest i Sociologija
Često čujemo kako za ljepotu ponekad treba stisnuti zube ili kako ljepota boli, međutim rijetko koji odjevni predmet ili modni dodatak u povijesti ide uz ovu rečenicu kao korzet. U 19. stoljeću korzet je bio nezaobilazni dio ženske odjeće kojim se nastojao oblikovati „savršeni“, maleni struk koji se smatrao simbolom privlačnosti i profinjenosti. No, iza tog „savršenog“ struka stoji bolna priča koja krije zdravstvene probleme pa čak i društvene norme i pritiske. U 19. stoljeću korzet je bio puno više od samo odjevnog komada.
Korzet je odjevni predmet čija je primarna uloga bila oblikovanje ljudskog tijela. Prvi spomen o odjevnom predmetu koji sliči korzetu datira još iz vremena Minojske civilizacije. U 15. se stoljeću na području Europe pojavljuje odjevni predmet koji oblikuje struk, a koji se danas smatra pretečom korzeta. U 19. stoljeću, u viktorijanskom društvu, pogotovo među višim slojevima, korzet postaje neizostavni dio ženske mode koji su mnoge žene nosile svakodnevno. Čvrstoća korzeta osigurana je pomoću metala i životinjskih kostiju ušivenih unutar korzeta te pomoću debelih i čvrstih konopaca. Od sredine 19. stoljeća korzeti su dolazili s metalnim kopčanjem koje se nalazilo s prednje strane radi lakšeg postavljanja i skidanja. S obzirom na to da su modni standardi 19. stoljeća uzdizali maleni, uzak struk, korzet se stezao do krajnjih mogućnosti. Počinje se prakticirati tightlacing (hrv. čvrsto vezivanje), odnosno pretjerano zatezanje korzeta. Ta je praksa dovela do mnogih zdravstvenih problema.

Korzet i zdravlje: ljepota uz bol
U 19. stoljeću korzet postaje „oružje“ koje polako, iz dana u dan, uništava žensko tijelo i dovodi ga do krhkog i labilnog stanja opasnog po život. Autor članka On voluntary distortions of the human figure by artificial compression vrlo detaljno opisuje i navodi razne probleme koje uzrokuje tightlacing. Jedan od većih problema jest propadanje leđa. Osobe koje su dugo i svakodnevno nosile usko stegnut korzet nakon nekog vremena više se ne mogu držati uspravno. Zbog konstantnog pritiska korzeta dolazi do promjene oblika i položaja rebara. Mišići leđa vremenom slabe i gube snagu te se više ne mogu održavati u svom prirodnom položaju. Također, kralježnica koja više nije naviknuta nositi težinu tijela pada i savija se kada osoba skine korzet. Na ovaj način tijelo postaje ovisno o korzetu. Ta ovisnost se očituje i u tome što su mnoge žene padale u nesvijest čim bi ga skinule. Zbog takvih reakcija mnoge su žene nosile korzete sve dok ne bi otišle spavati. Veliki je problem korzet stvarao i za prsni koš. U ovom slučaju prvo popušta najniži dio gdje donji dio rebara biva pritisnut prema unutra, a svi organi koji se tu nalaze bivaju stisnuti i potisnuti prema gore. Kako se zatezanje korzeta nastavlja prsni koš se podiže, a ponekad i savija. Donji dio pluća postaje stisnut, želudac je sabijen te se mijenja njegov položaj i oblik.

Uz navedene probleme, korzet je izazivao još čitav niz drugih opasnih stanja i bolesti. Neke od njih su vrtoglavica, krvarenje iz nosa, iskašljavanje krvi, voda u plućima, mučnine, narušena probava, grčevi, kila i mnoge druge. Ovakve su posljedice često dovodile i do smrti pa se autor već prije navedenog članka poslužio sarkazmom napisavši da u jednom pogledu dame koje prakticiraju tightlacing zapravo štite svoju ljepotu od propadanja jer im takva praksa pruža sigurnost da neće doseći starost. Ovakve posljedice dovele su do tzv. kontroverze oko korzeta, odnosno do moralne panike i zabrinutosti za javno zdravlje žena. Ova zabrinutost postupno je dovela do toga da se takvi korzeti i takav način nošenja korzeta, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, počnu zamjenjivati nešto udobnijem odjećom ili blažim vrstama korzeta.
Korzet i društveni položaj žena: moda kao sredstvo kontrole
Osim zdravstvenih problema, korzet je u 19. stoljeću imao, na prvi pogled, skrivenu, ali itekako značajnu ulogu – bio je simbol društvenih normi koje su određivale kako bi to žena trebala izgledati i kako bi se trebala ponašati. Jasno je vidljivo i dobro znano da razni odjevni komadi odražavaju duh razdoblja u kojem su nošeni. Tako je i s korzetom. U duhu viktorijanskog društva, korzet je služio za discipliniranja tijela, poboljšanja fizičkog izgleda, ispravljanja tjelesnih deformacija i podizanja društvenog statua. Istovremeno je sputavao, ušutkavao i kažnjavao tijelo od djetinjstva do starosti. Na tragu toga, mnogi smatraju korzet sredstvom prisile pomoću kojega je patrijarhalno društvo nastojalo kontrolirati žene. U ekonomskoj teoriji tvrdi se da je korzet zapravo oblik sakaćenja čija je svrha smanjiti vitalnost osobe i time je učiniti trajno nesposobnom za rad. Osim toga, postoje teorije kako je ženama nametnuta takva moda kako bi ih se zaustavilo od danjeg napredovanja u društvu. Prema ovom shvaćanju, što su više pravnih i materijalnih prepreka žene razbijale, to su im društvene konvencije nametale okrutnije i strožije ideale ljepote.

Takvo stanje društva potvrđuje i američki pisac Henry James u romanu The Portrait of a Lady koji je nastao krajem 19. stoljeća. U jednom dijelu romana glavna protagonistica Isabel ovako odgovara na kompliment da je lijepo odjevena: „Moguće; ali ne želim da me po tome sude. Moja odjeća može izražavati krojača, ali ne izražava mene. Za početak, nije moj vlastiti izbor da je nosim; društvo mi je to nametnulo.“ Ipak mnogi autori se slažu kako slika nije bila tako jednostavna te da je korzet ženama omogućio da djeluju unutar postojećih društvenih konstrukcija ženstvenosti te da si ih prilagode ili čak promijene u svoju korist. Tako se može reći da korzet u isto vrijeme daje moć i stvara ograničenja, stojeći između elegancije i represije.
Korzet 19. stoljeća bio je, dakle, više od same mode – istovremeno je bio simbol ljepote, ali i patnje. Dok je oblikovao tijelo i davao mu elegantnu figuru pješčanoga sata, gušio je zdravlje i slobodu žena, odražavajući tako složene društvene norme toga vremena koje i danas nalazimo u različitim oblicima modnog diktata.
Prijedlozi za čitanje:
Edinburgh Phrenological Society. “On voluntary distortions of the human figure by artificial compression.” The Phrenological Journal and Miscellany Vol. 7, No. 33 (1832): 577-587.
Mulazimoglu Erkal, Melis. “The Cultural History of the Corset and Gendered Body in Social and Literary Landscapes.“ European Journal of Language and Literature Studies Vol. 3, No. 3 (2017): 109-118.
Nepoznati autor. “On the ill effects of insufficient exercise, constrained positions, and tight stays on the health of young women.“ The Penny Magazine of the Society for the Diffusion of Useful Knowledge, London: 28. veljače 1833.