Kako se bliži ispitno razdoblje, rastu i napetosti: treba izlaske za pojedine kolegije dobro rasporediti, s dovoljno dana pauze i ponovne pripreme, seminare zgotoviti da oni pri tome ne bi smetali. A dakako, u zadnja dva tjedna nastave past će i koji kolokvij kojem će trebati pristupiti.
U takvom vremenu, ne znam kako vi, ali meni pomaže pronaći neki dobar film koji me može opustiti, tj. misli maknuti od obaveza. A ako me isti može motivirati i potaknuti na daljnji, još žarči, rad – tim bolje!
Jedan se takav film upravo vrti u kinima. Radi se o filmu Kralj Richard (King Richard).
Tko je kralj? Njegovo Veličanstvo je Richard Williams (igra Will Smith) – otac, među ostalom djecom, i dvije nama dobro poznate osobe – Venus i Serene Williams.
Film prati njihovo odrastanje i postepeno ulaženje u svijet profesionalnog sporta, a sve pod trenerskom palicom njihovog oca. Kao značajni motivi u filmu pojavljuju se one karakteristike koje su i studentima prijeko potrebne za uspješno savladavanje ispitâ (ili šire uzeto, samog studija): upornost, rad i poniznost.
Imamo tako prilike vidjeti dvije visokomotivirane djevojčice (a čini se još i više motiviranog oca), kako iz scene u scenu, savladavajući razne barikade, napreduju u tehnici, igri, pronalazeći pri tome vrhunske trenere, a kasnije i sponzore. Put je to popločen požrtvovnošću, opetovanim pokušajima, te izlaganjima svakovrsnim (ne)uvjetima koji ih pri tome snalaze.
Kao vjernicima čija Crkva stavlja visoki naglasak na važnost obitelji i obiteljskog života, bit će zanimljivo tijekom gledanja filma promatrati njihove odnose, način zajedničkog provođenja vremena (u radu, ali i u rekreaciji, zabavi, te uočiti i iskre koje u istima znaju zafrcati). Posebno je dakako zanimljiv lik oca po kojem film i nosi svoj naziv – lik izrazito dominantan, zbog kojega će nemali broj puta majka biti gurnuta u stranu. No, u nekoliko scena, posebice u onoj gdje supružnici u kuhinji razgovaraju (svađaju se), gledatelju će biti dana prilika sagledavanja situacije iz drugog kuta, eda bi barem djelomično uočio kompleksnost muško-ženskih bračnih odnosa, te (ne)ravnopravnost koja se u njima pojavljuje.
Pri svom tom talentu i upornom radu, ove dvije djevojčice ostaju skromne – ponizne: karakteristika je to na kojoj dakako inzistira njihov otac, a što u jednoj sceni pri zajedničkom gledanju crtanog filma Pepeljuga dođe kao u isti mah simpatična, ali i visokoiritantna zgoda.
Naposljetku, osobno, kao jednu od najljepših stvarnosti koju film daje vidjeti dok promatramo kako dvije djevojčice izrastaju u teniske dive, prepoznajem dobrohotnost njihovog sestrinskog odnosa: Venus i Serena tijekom filma nipošto ne pokazuju ljubomoru, već jedna drugu podupiru, radujući se ne samo svojem uspjehu, nego i podvizima one druge. O tome na prekrasan način svjedoči i odrasla Serena kada kao gošća u jednom televizijskom programu kaže kako je Venus morala na svome putu otvarati mnoga vrata kroz koja je ona kasnije mogla jednostavno (ili makar jednostavnije) proći.
Iako u filmu neće biti na odmet izoštriti kritički pogled (posebice prema ocu i načinu na koji je pristupio odgoju svoje dvije odabranice), smatram kako film može ispuniti onu dvostruku zadaću s početka ovog opisa: dovoljno je zabavan i na momente lepršav da bi čovjeka opustio i misli mu smaknuo s njegovih obaveza, a opet dostatno ozbiljan i inspirativan kako bi mu ulio makar malu dozu dodatne motivacije za daljnji rad na vlastitim poduhvatima.
Za sve nas koji i ne planiramo biti broj jedan, smatram nije loš poticaj na rast na putu kojeg smo odabrali.