Nova preporuka za čitanje romaneskni je prvijenac relativno mladog talijanskog spisatelja Alessandra D’Avenije Bijela kao mlijeko, crvena kao krv. Imajući na umu da se trenutno nalazimo u ispitnom razdoblju, kada su tako i tako naši radni stolovi prepuni skriptâ (ovaj, htjedoh reći, knjigâ, LITERATURE!) čiju materiju treba pročitati i upamtiti eda bi ju se moglo reproducirati na ispitu, ova preporuka pred nas stavlja poprilično lagano, ali ne i banalno, štivo.

Bijela kao mlijeko, crvena kao krv je, kao što netom napisah, prvi roman ovog rodom sicilijanskog pisca, po zanimanju srednjoškolskog profesora. Zapravo, D’Avenia je diplomirao klasične jezike, doktorirao na antropologiji (disertacija o Homerovim sirenama), eda bi potom učinio svojevrsni zaokret i posvetio se onome što sâm naziva svojom vokacijom, pozivom: biti srednjoškolskim profesorom i predavati učenicima (sa strašću!) znanje koje je stekao. A usporedo s nastavničkim pozivom D’Avenia je počeo raditi i na ostvarenju svojeg drugog sna: pisanju priča. Tako odmah po izalsku 2010. g. ovaj roman postiže izniman uspjeh u Italiji, eda bi potom isto polučio i u inozemstvu (preveden je na 22 jezika). Alessandro je uistinu strastven u onome čemu se posvetio – pokušava učenike (a zamislite, to su satovi grčkog i latinskog jezika!) uvući u čudesni svijet književnosti i kulture eda bi ih tako potaknuo na traženje ljepote i smisla u vlastitim životima. Jedno od očitovanja njegove posvećenosti jest i blog koji vodi i gdje redovito objavljuje tekstove vezane uz  mlade.

Stoga je i razumljivo da su mu romani prožeti srednjoškolskim imaginarijem. U ovome tako susrećemo Lea, momka koji prolazi sve ono što obični stariji pubertetlija u to doba prolazi: nevoljkost odlaska na nastavu, provođenje slobodnog vremena uz nogomet i igrice s najboljim prijateljem, i dakako – zaljubljivanje! Čarobna Beatrice (Dante!) za njega predstavlja gotovo opsesiju: ljubav za njom, crvena poput krvi, jedina je kadra pošemeriti njegov pomalo uspavani život. Ili, gotovo jedina: tu su i roditelji – majka i otac koje voli i koji ga vole, koji mu dakako znaju ići na živce, ali čiju mudrost Leo zna cijeniti. Tu je i Silvija – njegovo plavo nebo i luka smiraja, njegova najbolja prijateljica. Ne treba zaboraviti ni profesore, pogotovu onoga na zamjeni – tzv. Sanjara – koji ga zna poprilično iznervirati. Pa ipak, čini se da je koji puta jarko crvena Beatrice jedina u stanju izvući ga iz bjeline – praznine besmisla u koju naš junak (opetovano) zna upasti.

 

Bijela, crvena i plava doslovce boje ovaj roman i pomažu Leu razumjeti svijet u kojem se pokušava snaći. Tu su i ostale simpatične stvarce, od kojih su neke danas već zastarjele, poput T9 sučelja – pomoći pri pisanju sms poruka, a koje će odigrati svoju (ne)sretnu ulogu u fabuli romana.

Što se stila pisanja tiče, D’Avenija tka roman lako razumljivim, jednostavnim rečenicama, što je i za očekivati – jer, piše za mlade. U njima do izražaja dolazi njegovo iskreno zanimanje za svijet u kojem oni žive: dok ih pokušava što bolje razumjeti, on se istodobno trsi u njihova vrzmanja i stremljenja upisati žudnju za smislom i ljepotom u kojima im je spreman biti tiha i nenametljiva (a opet tako snažna) pratnja. Osobito su mi drage rečenice koje kao da žele izreći neki univerzalni zakon što su ga o svijetu i(li) čovjeku spoznale (Ljubav ne postoji zato da nas usreći, nego da nam pokaže koliko boli možemo podnijeti.), ili su pak konstatacija nekog stanja što se upravo pred našim očima odigrava, tj. posljedice koju ono prouzrokuje (Ljubim joj crvenu kosu i u jednom se trenutku moj život puni njezinom krvi.) ili naprosto rišu prekrasnu sliku što ju čitatelj može onda zorno pojmiti (A poljubac je crveni most koji podižemo između svojih duša što plešu na bijeloj omaglici života bez straha da će pasti.).

Svakako, onima koji poznaju talijanski jezik (što ne mora biti na osobito visokoj razini da bi se ovim romanom lagodno plovilo) svakako bih preporučio da knjigu potraže i pročitaju u izvorniku. Također, nadati mi se da će zbog netom opisanih karakteristika ova knjiga biti i dobra preporuka za vašu mlađu braću i sestre.

Kako bilo, na hrvatskom ili pak talijanskom, ova će vas knjiga povesti na pravu malu pustolovinu: zaljubljivanja, da, ali potom i nečeg puno ozbiljnijeg – ljubavi! A ljubav u život unosi izrazito važne stvari – ljepotu i smisao – koji puta tako nasušno potrebne današnjim tinejdžerima, ma svima nama.

Uputiti nam se stoga u Leovu avanturu – avanturu otkrivanja svijeta u kojem živimo, prave ljubavi, ali i spoznavanja samih sebe. Koga to zapravo Leo traži? Tko je ta čudesna djevojka – crvena kao krv i bijela kao mlijeko? Da biste saznali, potrebno je pročitati ovaj lepršavi, ali i iznimnom ljepotom protkani roman!

A onda, natrag na učenje!