Osvrt docenta Odilona Singboa na "Notu o odnosu umjetne i ljudske inteligencije" Dikasterija za nauk vjere

Kratki osvrt na dokument Dikasterija za nauk vjere:
ANTIQUA ET NOVA
Nota o odnosu između umjetne i ljudske inteligencije

U utorak 28. siječnja 2025. Dikasterij za nauk vjere objavio je dokument pod  nazivom Nota o odnosu između umjetne i ljudske inteligencije. Dokument ima pet glavnih  dijelova nošenih uvodom i zaključnim mislima. Kratki osvrt na dokument daje istaknuti nekoliko stvari.

Već se u uvodnom dijelu može upoznati s temeljnim tezama koje ističu znanstvenotehnička dostignuća kao izvor novih izazova te pozivaju na cjelovitu viziju i razumijevanje ljudske osobe. Nema sumnje da Crkva gleda na ta dostignuća kao izraz čovjekove suradnje sa Stvoriteljem u vidu usavršavanja stvorenja. U tom smislu teško je razumjeti čovjeka bez uzimanja u obzir njegove znanstvenotehničke sposobnosti. Međutim, zbog antropoloških i etičkih izazova umjetne inteligencije (dalje: AI), valja podsjećati na potrebnu mudrost koja jasno razlikuje specifičnosti takve inteligencije naspram ljudske koja ju je dizajnirala.

Prvi noseći dio dokumenta pod nazivom Što je umjetna inteligencija donosi kratki povijesni razvoj AI povezujući je s Johnom McCarthyjem. Danas AI zahvaća sve pore ljudske egzistencije te postaje sve sofisticiranija osobito u statističkim, kognitivnim procesima pri rješavanju raznih zadataka. Ona može i danas sugerirati nova rješenja raznim situacijama. Sve je veća tendencija stvaranje tzv. opće umjetne inteligencije (AGI) koja – pod utjecajem transhumanista – teži ostvarenju raznih zadataka kako bi „nadilazila“ sposobnosti ljudske inteligencije. Dokument jasno razlikuje AI od ljudske inteligencije koju stavlja u višedimenzionalni odnos. Dok je AI još uvijek duboko funkcionalne naravi kroz izvršavanje raznih zadataka, ljudska inteligencija misli, razumije vlastitu narav, dostojanstvo i poziv.

Drugi glavni dio pod nazivom Inteligencija u filozofskoj i teološkoj tradiciji problematizira pitanje racionalnosti, tjelesnosti, relacionalnosti, odnosa prema istini, upravljanja svijetom, cjelovitog razumijevanja ljudske inteligencije, te granica AI. Obrađene teme po sebi pokazuju jasne razlike između AI i ljudske inteligencije. Naime, racionalnost koja objedinjuje razum i intelekt izrazi su dviju strane inteligencije koja je specifično ljudska. Nisu to odvojene sposobnosti od iskustva tjelesnosti kojim se čovjek očituje svijetu te uspostavlja odnos s drugima kao ujedinjena cjelina – duša, duh i tijelo. Iz te antropološke cjelovitosti oblikuje se i odnos prema istini koja nadilazi granice ljudskog te otvara prema transcendenciji. Čežnja za istinom kao duboko ljudsko iskustvo ujedno otvara čovjeka prema Bogu na čiju je sliku stvoren. U tom smislu i po uzoru na Stvoritelja čovjek je pozvan biti čuvar stvorenja. Ne može, dakle, sebe razumjeti bez te povezanosti sa Stvoriteljem, odnosno bez povezanosti između duhovne, kognitivne, tjelesne i relacijske dimenzije koje govore i o kontemplativnoj dinamici ljudske inteligencije za razliku od AI koja je usredotočena na učinkovitom i funkcionalnom izvršavanju zadataka. AI nije stoga „umjetni oblik ljudske inteligencije nego njezin proizvod“.

Sljedeći dio pod nazivom Uloga etike u vođenju razvoja i uporabe AI stavlja naglasak na važnost etike ne samo iz crkvene, nego iz perspektive mnogih stručnjaka.No polazište crkvenog etičkog pristupa tematici je svetost ljudske osobe, važnost moralne odgovornosti utemeljene na dostojanstvu i pozivu osobe. Važnost etičke dimenzije u pristupu AI nije toliko zbog samog alata, već zbog onih ga dizajniraju,određuju njegovu svrhu, ali i onih koji se njime služe. Naime, čovjek je taj koji je u odnosu prema istini i dobru. On je nošen moralnom savješću, a ne stroj. Stoga su izabrana svrha i sredstva ključna za etičku prosudbu ako reflektiraju svjetonazor njihovih proizvođača i krajnjih korisnika, posebice u situacijama donošenja raznih odluka i upravljanja ljudskom slobodom. Bez jasno definirane odgovornosti teško je učinkovito upravljati odlukama. AI ne može, dakle, biti prepuštena sebi, već etici nadahnutoj brigom za opće dobro, slobodom, odgovornošću i bratstvom.

Dokument donosi neka specifična pitanja pitanja stavljajući AI u razne odnose. Tako imamo AI i društvo; AI i međuljudski odnosi; AI i gospodarstvo i rad; AI i zdravstvo; AI i odgoj; AI i dezinformacija, krivotvorenje i zlouporaba; AI i privatnost i nadzor; AI i očuvanje našeg zajedničkog doma; AI i rat; AI i naš odnos prema Bogu. Ovi naglasci pokazuju cijeli niz kompleksnih odnosa i područja koja zahvaća AI, ali i potrebu za multidisciplinarnim pristupom tom pitanju. U tom smislu, potrebna je mudrost koja od Boga dolazi i koja predstavlja dar kojeg se ne smije čovječanstvo odreći ako želi ispravno odgovoriti na svoj poziv.

Što nam u suštini govori ovaj dokument? Prije svega velika je opasnost kod pojedinih intelektualaca pomisliti kako Crkva daje preveliku važnost AI čija vrijednost ionako ovisi o načinu na koji ćemo se njome koristiti. Time smo prepušteni naivnom razumijevanju tehnologije, općenito, a AI posebno kao neutralne zbilje. Međutim, trenutačno stanje stvari pokazuje kako AI postaje sve više autoregenerativna ili autokreativna proizvodeći sadržaje koji joj nisu eksplicitno zadani te tako uvjetuje ne samo ljudsku slobodu, nego i način donošenja odluka na raznim područjima. Zadaća je dakle sveučilišnih i drugih znanstvenih zajednica da u svjetlu ovog dokumenta nastoje pratiti, upozoravati te izdavati razne smjernice kojima se može usmjeriti razvoj AI za dobro cijele ljudske zajednice. Nadalje, nalazimo se već u opasnosti štovanja AI kao štovanja vlastite tvorevine. Ta činjenica podsjeća na nove oblike idolatrije koji mogu lako dehumanizirati čovjeka. Naime, umjesto da – uvjetno rečeno – stvorimo AI na našu „sliku“, zapravo postajemo slika AI u smislu da naši pristup zbilji postaje sve mehaniziraniji. Polako čovjek sebe stavlja u službu AI, a ne obrnuto. U tom smislu, ovaj dokument pomaže postavljati razlikovne crte kako ne bismo ne samo pobrkali ljudsku i umjetnu inteligenciju, nego kako ne bismo upali u zamku pretjeranog uzdizanja AI u božanske visine. AI ostaje izvrstan proizvod ljudske inteligencije, te kao takva treba služiti unaprjeđenju stvorenja, a ne njegovu obezvrjeđivanju. Stoga je ključno da etička svijest ide u korak s razvojem AI.

Doc. dr. sc. Odilon Singbo

Cijeli tekst Note o odnosu između umjetne i ljudske inteligencije možete pročitati na poveznici.