Govor prorektora Crnčevića na uskrsnom susretu djelatnika HKS-a

Nagovor na uskrsnom čestitanju djelatnika
Hrvatsko katoličko sveučilište
Srijeda, 23. travnja 2025.

Na ovome susretu unutar vazmene osmine nekoliko je slika koje mi se čine prikladnim da budu istaknute i posviještene. Prije svega vazmena je osmina vrijeme susreta. Uskrsli Gospodin ne daje se vidjeti u činu uskrs-nuća, nego se kao uskrsli očituje u susretima: ženama na grobu, učenicima na putu, onima okupljenima u strahu iza zatvorenih vrata ili pak onima koji su izašli na jezero ribariti. Uskrsli im svima ide u susret. Njegov dola-zak u susret mijenja sliku uskrsnuća. Uskrsnućem nije otišao, nego nam pristupa na nov način, neprolazan način, trajno nov i uvijek iznenađujući. Njega se stoga ne može pronaći, kao što se od njega ne može ni skriti. Put do njega nije mjeren koracima, nego hrabrošću srca spremnog otvoriti se njemu koji nam dolazi ususret.

Druga slika koja pristaje ovomu susretu jest gozba. Evanđelja susrete s Uskrslim vežu uz gozbu. Uskrsli se očituje u lomljenju kruha, a na jezeru učenicima za gozbu sam pripravlja žeravicu, ribe i kruh. 

Uzeo sam ove dvije uskrsne slike da bih izrekao nekoliko misli u spomen na papu Franju. Vrativši se u Očev dom baš u vazmenoj osmini, prvi dan nakon uskrsnuća, kao da je htio aktualizirati svoj poziv na kulturu susreta kojom je moguće ozdraviti svijet ranjen ravnodušnošću i neosjetljivošću za drugoga, za bližnjega. Potičući na kulturu susreta znao je reći da je u susretima potrebno ne samo vidjeti nego i umjeti gledati druge, ne samo čuti ih nego i umjeti slušati, ne samo pristupiti drugima nego i zaustaviti se s njima, unoseći kaplju svoga života u njihove životne brige i boli.

U susretu s delegacijom Federacije katoličkih sveučilišta u siječnju prošle godine, podsjetio je da katoličko sveučilište, kao »jedno od najboljih oruđa koje Crkva nudi našem vremenu« (EcE, 10), može biti izraz one ljubavi koja pokreće svako djelovanje Crkve, to jest izraz Božje ljubavi prema čovjeku. To su teme o kojima se teško ili sa zazorom progovara u svijetu visokog obrazovanja, ali Papa ne dvoji kada kaže: »U vrijeme kada obrazovanje sve više postaje izvor profita i kada se sveučilišta vode kao tvrtke na tržištu, crkvene institucije moraju pokazati da imaju drukčije poslanje i da se ravnaju drukčijom logikom. Uz brigu za savršene programe, potrebnu opremu i dobro poslovno upravljanje, na sveučilištu mora pulsirati veća strast, zajedničko traganje za istinom, gdje je vidljiv horizont smisla, a sve to živeći u zajednici znanja u kojoj velikodušnost ljubavi može biti svima opipljiva.« 

Podsjećajući na Augustinovo razumijevanje ljubavi shvaćene kao appetitus, naklonost, čežnja, težnja prema čemu, papa vraća sliku učenja i razmjene znanja kao gozbe, te odlučno poziva: »Ne gubite apetit! Održavajte intenzitet ljubavi« koja vas uvijek vodi naprijed. »Sveučilište je odveć važan resurs da bi ga se živjelo samo 'ukorak s vremenom', prešućujući i odgađa-jući odgovornost za velike ljudske potrebe i za snove mladih.«

I ovaj naš susret, nošen duhom Isusovih pouskrsnih susreta i hrabren Papinom pozivom na kulturu susretanja, može nam iznova posvijestiti isti-nu da da smo pozvani živjeti i djelovati u vremenu ukorak s vječnošću, uvijek spremni pružiti obrazloženje nade koja je u nama. 

Stoga ove misli, danas kada bi Papa slavio svoj imendan u spomen na svoje krštenje, završavam njegovom zamolbom, koja u ovim danima dobiva poseban smisao: Ne zaboravite moliti za mene, i njegovom željom, uobičajenom na kraju podnevnih susreta i nagovora: Bon appetito. Onaj sveučilišni i ovaj koji krijepi naše tijelo.

prof. dr. sc. Ante Crnčević, prorektor za kvalitetu, poslanje i identitet Sveučilišta