Cilj predmeta je osposobiti studente za primjenu teorijskih koncepata i procesa opće povijesti i pedagogije, uključujući poznavanje izvora, metoda i interpretacije. Kroz obradu razvoja pedagogijske misli student će uspješno povezivati razvoj pedagoške misli i doprinos pedagogijskih teorija u razvoju pedagogijskih pravaca. Student će biti osposobljen objasniti, razlikovati i pravilno primijeniti temeljne pedagogijske kategorije i njihovo povijesno i teorijsko konstituiranje; usporediti i međusobno povezati razvoj pedagogijskih teorija i identificirati suvremene teorije odgoja i obrazovanja. Opisati i protumačiti sustav pedagogijskih disciplina i pojedinačno, njihove najvažnije odrednice, smjerove i razdoblja u razvoju hrvatske, europske i svjetske pedagogije. Kategorizirati i kritički prosuđivati različite izvore znanja iz područja odgojno-obrazovnih znanosti i temeljem toga poticati vještine organiziranja i planiranja te predlagati sadržaje u obiteljskom, institucijskom i slobodno-vremenskom okviru. Prepoznati potrebu civilizacijskoga (kulturnoga, odgojnoga, obrazovnoga, prosvijećenoga, uglađenoga, uljudnoga i uopće vrijednosnoga) djelovanja u nacionalnom i širem društvenom i prostornom okruženju u službi ukupnoga razvoja hrvatske populacije. U kolegiju će se raditi na ciljevima i zadaći opće povijesti pedagogije; metodologiji istraživanja opće povijesti pedagogije; periodizaciji opće povijesti pedagogije; razvoju pedagogijske misli i pedagogijskih pravaca kroz povijest.

Zaninović, Mate (1998). Opća povijest pedagogije, Zagreb: Školska knjiga.; Compayré, G. (2015). The history of pedagogy. Routledge.; From historical literacy to a pedagogy of history. Building Bridges for historical learning: Connecting teacher education and museum education.

Böhm, W. (2012). Povijest pedagogije: od Platona do suvremenosti. Svjetlo Riječi.

Hasskarl, G. C. H. (2019). Modern Problems of the Home, School, and Church, Solved by Christian Pedagogy and Sociology. Sydney: Wentworth Press.

Mirosław Babiarz ; Miłosz Mółka ; „Ignacijanska pedagogija kao jedan od predloženih modela katoličkog obrazovanja. Informatologija 46 (2013), br. 3: 215-224.

Pranjić, M. (2020). Odgoj u vrijeme antike, Zagreb: Fakultet hrvatskih studija.

Zaninović, M. (1985). Pedagoška hrestomatija. Zagreb: Školska knjiga.

Zorić, Vučina (2011). „Utjecaj Johna Deweyja na obrazovne reforme u Japanu, Kini i Sovjetskom savezu“. Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, 57, br. 26: 25-37.

Vrgoč, H. (ur.) (1996). Pedagogija i hrvatsko školstvo, Zagreb: HPKZ.

Wernecke, Jörg (2010). „Klasični pragmatizam i demokracija. Poimanje demokracije i pedagogije Johna Deweya u perspektivi teorije djelovanja“. Synthesis philosophica 25 (2010), br. 1: 19-36.

Redovito pohađanje nastave – prisutnost najmanje 70 posto nastave prema studijskom programu i izvedbenom planu nastave.

Uredno izvršene seminarske i nastavne obveze – izrada i prezentacija seminarskog i/ili istraživačkog radnog zadatka.

Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 posto tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno kumulativno

Nastavne aktivnosti: seminarski rad (radni zadaci), kolokviji, seminarsko izlaganje.

Završni ispit: Pismeni

Brojčana ljestvica ocjenjivanja:

nedovoljan (1) – 0-49,9 %

dovoljan (2) – 50–64,9 %

dobar (3) – 65–79,9 %

vrlo dobar (4) – 80–89,9 %

izvrstan (5) – 90-100 %

Način stjecanja ocjene:

a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene

1. Seminarski rad – 30 %
2. Kolokvij – 30 %
3. Izlaganje – 10 %

b) Završni ispit – 30% ocjene

1) Pismeni (za prolaz je nužno riješiti 50 % ispita)