Cilj predmeta je da se studenti upoznaju s ocjenjivanjem i vrjednovanje procesa učenja i ostvarenosti ishoda. Vrjednovanje označava postupke prikupljanja i analiziranja informacija te donošenja profesionalnih procjena o učeničkome učenju i rezultatima učenja. Upoznati će se sa složenošću procesa ocjenjivanja koje se zasniva na poznavanju i razumijevanju kurikulumom definiranih odgojno-obrazovnih ciljeva i ishoda, mogućnostima ali i ograničenjima pojedinih pristupa i metoda ocjenjivanja, kao i procesa učenja, konteksta poučavanja i osobitosti učenika.

U okviru predmeta studenti će se upoznati s različitim metodama ocjenjivanja, vrjednovanja i samovrednovanja kao integrativnog procesa poučavanja i učenja kako bi se informirali koliko su se postigli temeljni rezultati i usmjerili daljnje planiranje poučavanja i učenja. Osposobiti će se za učinkovito vrjednovanje naučenog, odnosno vrjednovanje ostvarenosti ishoda učenja koji se temelje na postojećim elementima praćenja i vrednovanja, a definirani su kurikulumom i rezultiraju ocjenom.

M. Matijević, D. Radovanović, Nastava usmjerena na učenika, Školske novine, Zagreb, 2011. (odabrani dijelovi); V. Vizek Vidović,, V. Vlahović-Štetić, M. Rijavec, D. Miljaković, Psihologija obrazovanja, IEP-VERN, Zagreb, 2003.  (odabrani dijelovi); M. Cindrić, D. Miljaković, V. Strugar, Didaktika i kurikulum, IEP-D2, Zagreb, 2010. (odabrani dijelovi).

T. Grgin, T. Školsko ocjenjivanje, Naklada slap, Jastrebarsko, 2001.; D. Tot, Kultura samovrednovanja škole i učitelja. Učiteljski fakultet, Zagreb, 2013.; V. Vizek Vidović, I. Marušić, Praćenje i vrednovanje profesionalnoga razvoja učitelja – kompetencijski pristup: podloga za model licenciranja, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Zagreb, 2014.; E. Munjiza, „Subjektivnost učitelja u ocjenjivanju učenika“, Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu, 2, 1(2), 95-103, 2000.; J. Zlokić, Školski neuspjeh: problem učenika, roditelja i učitelja,  Filozofski fakultet Rijeka, Odsjek za pedagogiju, Rijeka, 1998.; D. Trškan, Provjera znanja i ocjenjivanje u nastavi povijesti, Srednja Europa, Zagreb, 2005.; M. Valdevit, Z. Jelaska, Srednje vrijednosti u ocjenjivanju: procjenjivanje i vrjednovanje statističkom analizom, LAHOR, 6, 210-236, 2008.; J. Hattie, Visible learning: a synthesis of over 800 meta-analyses relating to achievement, Routledge New York, 2009.; J. Hattie, H. Timperley, „The power on feedback“, Review of Educational Research, 77(1), 2007., 81-112.

Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;

Uredno izvršene nastavne obveze – pripremljeno izlaganje te predana i prihvaćena pismena verzija seminarskog rada;

Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 % tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno kumulativno.

1) Nastavne aktivnosti – Aktivnost na nastavi; 1. kolokvij; 2. kolokvij; Seminarski rad.

2) Završni ispit – Usmeni;

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada je:

nedovoljan (1) – 0-49,9%

dovoljan (2) – 50–64,9%

dobar (3) – 65–79,9%

vrlo dobar (4) – 80–89,9%

izvrstan (5) – 90% i više

Način stjecanja ocjene:

a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene

1) Aktivnost na nastavi – 15%

2) Seminarski rad – 25%

3) 1. kolokvij – 15%

4) 2. kolokvij – 15%

b) Završni ispit – 30% ocjene

Usmeni ispit – 30%