Ciljevi predmeta: upoznati studente s konceptima empatije i suosjećanja.

Sadržaj predmeta: Razlikovanje koncepata empatije i suosjećanje. Empatija i suosjećanje u perspektivi neuroznanosti i interpersonalnih odnosa. Samo-suosjećanje. Razvijanje empatije i suosjećanja. Rješavanje sukoba putem empatije i suosjećanja. Doprinos duhovnosti u razumijevanju empatije i suosjećanja. Milosrđe i suosjećanje. Uloga empatije i suosjećanja u dobrobiti ranjivih osoba. Tamne strane empatije i suosjećanja.

Hoffman, M.L. (2003). Empatija i moralni razvoj – značaj za brigu i pravdu. Beograd: Dereta.

Kljajić, S. (2005). Empatija. U. B. Petz (Ur.), Psihologijski rječnik (str. 107). Jastrebarsko: Naklada Slap.

Krznarić, R. (2014). Empatija. Zagreb: Planetopija.

Raboteg-Šarić, Z. (1993). Empatija, moralno rasuđivanje i različiti oblici prosocijalnog ponašanja. Doktorska disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet.

Raboteg-Šarić, Z. (1995). Psihologija altruizma. Zagreb: Alineja.

Vuković, D. i Bošnjaković, J. (2016). Empatija, suosjećanje i milosrđe: psihološke i teološke perspektive. Bogoslovska smotra, 86(3), 731-756.

Zagorac, I. (2020). Mogućnosti i granice odgoja za suosjećanje. Jahr-European Journal of Bioethics, 11(2), 467-479.

Ajduković, M. i Pečnik, N. (2007). Nenasilno rješavanje sukoba. Zagreb: Alineja.

Aronson, E., Wilson, T. D. i Akert, R. M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate d.o.o.

Bošnjaković, J. i Radionov, T. (2018). Empathy: Concepts, theories and neuroscientific knowledge. Alcoholism and Psychiatry Research: Journal on Psychiatric Research and Addictions, 54(2), 123-150.

Jenkins, J. M. i Oatley, K. (2003). Razumijevanje emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Juul, J. (2008). Život u obitelji: najvažnije vrijednosti u zajedničkom životu i odgoju djece. Zagreb: Naklada Pelago.

Kasper, W. (2015). Milosrđe: temeljni pojam evanđelja; ključ kršćanskoga života. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Maleš, D. i Stričević, I. (2005). Odgoj za demokraciju u ranom djetinjstvu: priručnik za rad s djecom predškolske dobi na usvajanju humanih vrijednosti. Zagreb: Naklada Djeca prva.

Raboteg-Šarić, Z. (1987). Problemi definiranja i mjerenja empatije u socijalno-psihološkim istraživanjima. Radovi (Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet Zadar. Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije), 26(3), 161-174.

Rijavec, M. i Miljković, D. (2002). Kako rješavati konflikte. Zagreb: IEP.

Rožić, A., Švegar, D. i Kardum, I. (2018). Efekti crta ličnosti tamne trijade i emocionalne empatije na moralnu prosudbu. Psihologijske teme, 27(3), 561-583.

Šokčević, Š. (2013). Suosjećanje: put prema pravednosti? Filozofska istraživanja, 33(4-132), 683-698.

Žganec-Brajša, A. (2003). Dijete i obitelj: Emocionalni i socijalni razvoj. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Redovito pohađanje nastave (prisutnost na najmanje 70% nastave)

Stjecanje minimalno 35% bodova (od ukupno 100 bodova) tijekom nastave 

Kontinuirano vrednovanje studentskog rada kroz nastavne aktivnosti

Završni usmeni ispit (minimum za prolaz na usmenom ispitu je 50% točne riješenosti)

Način stjecanja bodova:

1. Nastavne aktivnosti – 70%:

• 1. kolokvij – 25%
• 2. kolokvij – 25%
• seminarski rad – 15%
• aktivnost na nastavi – 5%

2. Završni usmeni ispit – 30%

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:

• izvrstan (5) – 90 do 100% bodova 
• vrlo dobar (4) – 80 do 89,9% bodova 
• dobar (3) – 65 do 79,9% bodova 
• dovoljan (2) – 50 do 64,9% bodova 

nedovoljan (1) – 0 do 49,9 % bodova