Cilj je predmeta predstaviti osnovne koncepte i razvojne stadije međunarodne komunikacije, pod kojom se podrazumijeva onaj oblik komunikacije koji prelazi granice države-nacije i to polazeći od prvih tehnoloških otkrića (telegraf, telefon, radio) koje su obilježile preokret u međunarodnim komunikacijama, preko promidžbe i društvene kontrole tiska, spora između političkih koncepata koji se temelje na slobodnom protoku informacija i slobodnom uravnoteženom strujanju, pa do interkulturalne komunikacije, komunikacije migranata, globalizacije i glokalizacije. U sklopu ovog predmeta studenti će biti izvedeni i na terensku nastavu gdje će imati prilike vidjeti kako se u sklopu određenih neprofitnih organizacija provodi medijacija kulture i komunikacija s migrantima.

Gudykunst, W. B., Mody, B. (ur.) (2002.) Handbook of International and Intercultural Communication, London: Sage, 291. – 553.

Hanson, E. C. (2010.) A History of International Communication Studies, u: Denemark, R. (ur.) The International Studies Encyclopedia, Oxford: Wiley-Blackwell, vol. 6, 3396. – 3417.

Kunczik, M., Zipfel, A. (2006.) Uvod u znanost o medijima i komunikologiju, Zagreb: Zaklada Friedrich Ebert, 240. – 257.

Thussu, K. D. (2010.) International Communication. A Reader, Oxon: Routledge; Thussu, K. D. (2006.) International Communication. Continuity and Change, Bloomsbury Academic; Gagliardi, C. (2004.) Comunicazione internazionale, Roma: LAS; Mohammadi, A. (ed.) (1997.) International Communication and Globalization. A critical Introduction, London: Sage; Stevenson, R. L. (1994.) Global Communication in the twenty-first Century, New York, London: Longman; Meyers, R. (1993.) Grundbegriffe, Strukturen und theoretische Perspektiven der internationalen Beziehungen, u: Grundwissen Politik, Bonn: Bundeszentrale für politische Bildung, 229. – 334.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;

2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno i izloženo seminarsko izlaganje;

3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na seminarskom izlaganju i na dva kolokvija.

1) Nastavne aktivnosti – seminarsko izlaganje; 1. kolokvij (pismeni) i 2. kolokvij (pismeni).

2) Završni ispit (usmeni).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:

dovoljan (2) – 50-64,9 %

dobar (3) – 65-79,9 %

vrlo dobar (4) – 80-89,9 %

izvrstan (5) – 90 do 100 %

Način stjecanja ocjene:

1. a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene

   1) Seminarski rad – max. 15 %;

   2) 1. kolokvij – max. 30 %;

   3) 2. kolokvij – max. 25 %;

1. b) Završni ispit

   4)  Usmeni ispit – max. 30 % (za prolaz je nužno točno odgovoriti na 50 % postavljenih pitanja).