Želiš li ozdraviti? (Iv 5, 1-3a.5-16)

Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika — slijepih, hromih, uzetih.

Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.

Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenome: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!« On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'« No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! 'Više ne griješi da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

Želiš li ozdraviti?

Primijetimo da čovjek ne odgovara na Isusovo pitanje. On kaže: Gospodine, nikoga nemam tko bi...

Ne odgovara na pitanje!

Nešto govori, da, ali ne ono što ga je Isus pitao.

Čovjeku je teško, 38 godina boluje, daleko bilo da bi mu se tko izrugivao! Ali ako pogledamo dobro, vidimo da ne odgovara na Isusovo pitanje. Ne iskazuje jasnu želju da ozdravi. On se da – žali, kuka da nema nikoga tko bi ga uronio, ne izostavljajući pri tome da je nekome drugome na istome mjestu bolje .

Tako je često i s nama: kukamo da nam je teško, žalimo se da nam je svakako, ali pitanje ostaje želimo li uistinu da nam postane bolje?

Jer, to da ozdravim znači da trebam čuti i postupiti po ovim riječima: Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!

A ponekad je draže čovjeku da ga drugi sažalijevaju, da mu pomažu, a ako ne drugi, da makar sâm sebe može sažalijevati i drugima o tome drobiti.

Da ne bude zabune, ovo ne želi biti protiv čovjeka u potrebi, ovo ne želi ne uvažiti njegovu ugroženost.

Baš suprotno: ovo želi, uvažavajući koji puta teške, mučne i gorke situacije u kojima se ljudi nalaze, ići naprijed, a to znači:

• • Prvo, pitati i očekivati potvrdu jasne želje da se situacija promjeni, da postane bolje. Odgovor na pitanje Želiš li ozdraviti? treba biti Da! ili Da, Gospodine! Da, želim da mi bude bolje!
  • Potom, preuzimanje odgovornosti: biti bolje znači sada činiti tako da i drugima bude bolje: preuzeti odgovornost, hoditi. Sada me ne treba više netko uranjati u vodu, sada trebam samostalno hoditi. Hoditi u ljubavi poput Isusa – čineći drugima dobro.

Danas se dakle pitam: Želim li ozdraviti?