Riječ dana: Vidjeti ili čuti? (Mk 9, 2-13)

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma — nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.

A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.

I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustali« pa ga upitaju: »Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?« A on im reče: »Ilija će doduše prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu.«

I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas.

Što je bitnije : moći vidjeti ili moći čuti?

Čini se ovo potonje: oblak se pojavio kako bi zasjenio ono što su učenici vidjeli, te im pozornost skrenuo na glas što su ga imali čuti.

Ono bitno sadržano je dakle u onome što im je rekao taj glas – dakle ne Ilija ili Mojsije koje su mogli vidjeti, već – ljubljeni Očev Sin, Isus – kojega trebaju slušati.

A kako je sa mnom? Volim li stvari i stvarnosti vidjeti? A kako reagiram onda kada moja pozornost ima biti usredotočena na slušanje – kada treba dobro naćuliti uši eda bi se pravo razabralo – kako tada reagiram? Još pogotovu kada moram slušati zato jer je ono što želim vidjeti sada zastrto nekakvim oblakom što mi je zasjenio pogled – kakvo je tada moje držanje?