Riječ dana: Ražalostiti se, da. Ali ne se dati obeshrabriti! (Mk 3, 1-6)

U ono vrijeme: Isus ponovno uđe u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!«

A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.

A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži — i ruka mu zdrava!

Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

Isus kao da se inati: iako zna da će biti belaja ako bude liječio u subotu, on ne odustaje. Umjesto da taj čin odgodi makar za drugi dan, on naprotiv, čovjeka usahle ruke stavlja baš u sredinu.

Sada su sve oči onamo uperene: u tog čovjeka i u Isusa.

Svi vrlo jasno čuju Isusovo pitanje: Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?

Isusu je stalo do dobra čovjeka – zato i liječi. Isus komunicira Božju ljubav čineći ljudima dobro. Stoga ga i ražalošćuje kada ljudi postavljaju razne barikade Božjoj ljubavi, onemogućujući joj djelovanje.

Čak i više nego obdržavanje Zakona , Isusu je stalo do čovjeka, da mu bude dobro.

Ono što bi trebalo pomoći da na klackalici poluga prevagne na stranu ljubavi i milosrđa onima koji su okorjela srca samo daje dodatne argumente za daljnje optužbe protiv Isusa.

Što tada učiniti, kada, premda činimo dobro i djela milosrđa, nailazimo ne samo na nerazumijevanje nego i na odgovore koji su zli?

Treba nastaviti činiti dobro.

Ražalostiti se, ako treba, da.

Ali ne zapustiti činjenje dobra, potencijalnim nedaćama usprkos.

Imati na umu da takva zla romorenja imaju biti u pozadini.

A da čovjeka usahle ruke i u potrebi imamo staviti u sredinu.