Riječ dana: Osjetiti bȉlo Isusovih koraka (Mk 3, 7-12)

U ono vrijeme: Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona — silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.

Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

Pred Isusa dolaze gomile koje žele da im on učini dobro – da ih ozdravi, iscijeli, da učini nad njima nešto znamenito! Jer, silno je mnoštvo čulo što čini. Zato su i nagrnuli k njemu.

A Isus se s učenicima želi povući k moru. Ali, poradi vlastite sigurnosti, mora tražiti lađicu, da ga ne zgnječe. Mnoštvo je nagrnulo i ne da se otjerati.

Isusa molimo da nam usliši molitve – molimo ga za neku potrebu u vlastitom životu, u životu nekoga iz naše obitelji, prijateljâ. Da nam pomogne, da izliječi, da ojača, da učini čudo.

I to po sebi nije pogrešno.

Pa ipak, koji puta trebat će osjetiti njegovo bȉlo i usmjerenje njegovih koraka.

A oni ponekad vode k moru, kamo se želi povući sa svojim učenicima.

Tko zna, možda im se i ja mogu pridružiti.

I ostati koji časak s njima.

Ništa ne tražeći.