Riječ dana: Na večeri s Isusom (Mk 2, 13-17)

U ono vrijeme: Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.

Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Isus sjeda s raznim ljudima za stol. Iako mu nije strano biti pozvan u kuću pobožnog farizeja i zajedno s njime blagovati, danas ga susrećemo u kući Levija Alfejeva, carinika.

Kada bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo.

Da sada Isus bane u moju kuću i pozove me na objed, kako bih si taj ručak/večeru zamislio?

Koga bi još Isus pozvao? Bi li se tu našli samo vjernici ili bi bilo i drugih ljudi?

Bi li se molilo na početku objeda?

Kakva bi bila atmosfera? Bi li se govorilo samo o vjerničkim stvarima ili bi se našla i pokoja „svjetovna“ tema?

Ne zamišljam li koji puta takav obrok s Isusom ... naivno i „prepobožno“?