Riječ dana: Isus pozove koje sam htjede (Mk 3, 13-19)

U ono vrijeme: Uziđe Isus na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle. Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.

Vježba:

Uzlazim s Isusom na goru.

Očekujem što li će se dogoditi, što mu je namjera.

Kažu: sada će od svih nas odabrati dvanaestoricu.

Počinje s imenima: Šimun, Jakov, Ivan, Andrija, Filip, ...

Čujem li među njima i svoje ime? Zove li me Isus? Jesam li među njegovom dvanaestoricom?

Ipak ne? Gdje sam onda? Jesam li barem uzašao na goru s njime?

Nisam ni na gori?

Završavam vježbu.

Osvrćem se: Kako sam zadovoljan s mjestom koje mi je Isus u vježbi dodijelio? Imam li mu što reći?