Riječ dana: I posluživaše im (Mk 1, 29-39)

U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

U prvim poglavljima Markovog evanđelja pratimo Isusa koji je neprestano u pokretu i ustrajno liječi, izganja zloduhe, čini ljudima dobro. U našim liturgijskim dnevnim čitanjima nešto se od te pokretnosti izgubi umetanjem onog uobičajenog izraza U ono vrijeme. Zapravo, u Markovom evanđelju pronalazimo jedno drugačije ponavljanje – ono veznika i kojim rečenice znaju započinjati ili riječju odmah. Ili čak obje jedna za drugom:

I odmah pošto Isus izađe iz sinagoge...

I odmah mu kažu za nju.

I pusti je ognjica.

I posluživaše im.

Kakav Isus nam se otkriva u ovakvom djelovanju?

Otkriva nam se kao čovjek snažan na riječi i na djelu koji je ujedno nježan i pozoran prema oboljelima, onima koji pate ili su od drugih odbačeni, gurnuti u kut.

A kako odgovaraju oni kojima on iskazuje svoju ljubav?

Na razne načine, vidjet ćemo.

A pohvalni je način onaj na koji reagira punica Šimunova: I posluživaše im.

Isusovo dobročinstvo potiče je na dobrohotnost.

Njegovo djelovanje u ljubavi potiče ju na odgovor u ljubavi.

Na djelovanje sukladno njegovom.

Na posluživanje.

I to odmah.