Gospodinova stvarna prisutnost (Mt 25, 31-46)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«

»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'«

»Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'«

»Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'«

»Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?'. Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'«

»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Kod ovog teksta s kraja Matejevog evanđelja, koji smo zasigurno više puta imali prilike čuti i pročitati, postoji opasnost brzanja: da preletimo pogledom i zaustavimo se tek na par orientacionih mjestâ, a da ponavljajuće dijelove, gdje Isus razlaže stvar po primjerima, hitro preskočimo, jer da je jasno o čemu se govori.

A možda će baš dobra vježba biti pokušati polagano iščitati ovaj tekst. Probajte. Meni se uvijek iznova dogodi da, sve ako i počnem polagano, ne brzajući, već pri prvom ili makar drugom ponavljanju ubrzam, gutajući ili preskačući komade teksta.

Zašto inzistirati?

Zbog one Isusove meni to učiniste – Isus se snažno poistovjećuje s ljudima u opisanim situacijama. Njegove riječi stoga treba shvatiti ozbiljno! E koliko bi napornih prepucavanja, da ne kažem svađa, oko Kristove realne prisutnosti bilo izbjegnuto kada bismo ju ovdje uzimali ma i upola strogo kao kod euharistijskih prilika!

Kada danas, polagano, čitam ovaj odlomak, ne brzajući i ne preskačući, trudeći se ne podrazumijevati koješta, imam li potrebu kod nekih riječi posebno usporiti, pače i zastati? Biva li mi preko njih osvjetljeno neko lice – čovjeka gladnog, žednog, tužnog, napuštenog, obespravljenog?

Znadem li da mi to lice otkriva lice Isusovo?