Košarka… jedan od najpopularnijih sportova današnjice ne bi bio to što jest da nije bilo – a koga drugoga nego – Hrvata?!

Malo iz povijesti sporta, ali moglo bi se napisati i „Bilo kuda – Hrvati svuda“

izv. prof. dr. sc. Mario Kevo

Sport i povijest sporta… Teme iz uobičajene svakodnevice o kojima brojni zaljubljenici raspravljaju u vrijeme dokolice... Kako je bilo u doba antike možemo nagađati. No, u suvremenosti je sport postao nezaobilazni dio ljudskog života, a pogledajmo malo u ne tako davnu prošlost kada je nastao jedan od najpopularnijih ekipnih sportova današnjice – košarka. Za ovu je priču manje bitno da je košarka nastala krajem 19. stoljeća, a nešto starije generacije (uključujući i autora) odrastale su uz svjetske uspjehe hrvatske košarke, kako na klupskoj tako i na reprezentativnoj sceni, da bi nam se u međuvremenu ovaj trofejni sport srozao na odista niske grane. Za priču je također manje bitno i kako se u ovom sportu vrte basnoslovne svote novca koji obični smrtnici teško mogu i zamisliti, a tko zna koliko bi života bilo potrebno da zaradimo neki od iznosa koje zarađuju i manje razvikani igrači u odnosu na NBA zvijezde.

Košarka je postala svojevrsna „ludnica“ globalnih razmjera u kojoj su glavnu riječ – iako ne (i) uvijek – vodili Amerikanci. Za našu je priču bitno navesti osnovne podatke o razvoju američke profesionalne košarkaške asocijacije (NBA – National Basketball Association) – kolokvijalno znane kao NBA liga – utemeljene 1949. spajanjem košarkaških liga BAA (Basketball Association of America) i NBL (National Basketball Association), a kako je vodstvo NBA lige usvojilo povijest Košarkaške asocijacije Amerike (BAA) kao nadnevak osnutka preuzelo je i 6. lipnja 1946., kada je BAA i osnovana. O popularnosti NBA lige, koja se smatra prvom profesionalnom košarkaškom ligom na svijetu, svjedoči činjenica da od 1996. ima i žensku inačicu (WNBA – Women's National Basketball Association), tj. žensku profesionalnu ligu koja se, također, smatra prvom profesionalnom ženskom košarkaškom ligom na svijetu.

I gdje su u tome Hrvati? Kakve veze Hrvati imaju s NBA ligom? Veze su mnogobrojne i najčešće vezane uz igrače/ice kao i uz trenere (hrvatskog podrijetla), ali sve ih nadmašuje George Mikan - preteča modernih košarkaša i osoba utkana u same temelje NBA lige, bez kojeg bi ista bila nezamisliva i neprepoznatljiva. Mikan je bio jedna od najvećih zvijezda američke profesionalne košarke u njenim počecima, imao je gotovo presudnu ulogu i utjecaj na oblikovanje NBA lige i košarke kakve poznajemo danas, lige bez koje bi i sport – a osobito košarka – bili nezamislivi. Iako Amerikanac po rođenju, podrijetlom je bio Hrvat. Punim imenom George Lawrence Mikan Jr. rođen je 18. lipnja 1924. u gradiću Joliet udaljenom 60-ak kilometara od Chicaga (Illinois), a ime je dobio po djedu, tj. njegov djed Juraj Mikan bio je useljenik u SAD-e iz okolice Ozlja, dok su mu roditelji bili Joseph George i Michaline Minnie Mikan. Hrvatsko je podrijetlo u njegovu odgoju te u formiranju osobnosti igralo važnu ulogu, a osnovnoškolsko i srednjoškolsko (katoličko) obrazovanje stekao je u rodnom gradu. Preminuo je 1. lipnja 2005. u Scottsdaleu, Arizona.

Mikanova košarkaška karijera (za)počinje upisom na Sveučilište DePaul (Chicago), koje je iznjedrilo mnogobrojne vrhunske sportaše (i košarkaše), a da se radi o izvanserijskom igraču pokazalo je igranje sveučilišne košarke (1942. - 1946.) u kojoj je postao najdominantniji košarkaš američke sveučilišne košarke toga vremena. Bio je najbolji igrač koji je košarkašku momčad Sveučilišta DePaul 1945. odveo do naslova prvaka na nacionalnom pozivnom turniru (NIT Tournmanet), 1944. i 1945. je uvršten u NIT National Team, odnosno najbolju petorku američke sveučilišne košatrke, a 1945. i 1946. proglašen je najboljim igračem američke sveučilišne košarke. Na Sveučilištu mu je četiri puta dodijeljeno priznanje DePaul All-American kao najboljem košarkašu tijekom više godina za njegove izvanredne izvedbe, vještine i utjecaj na igru tijekom jedne sezone sveučilišne košarke. Zanimljivo je da je Mikan sve četiri godine studiranja bio dobitnik ovog priznanja, što nikada nikome nije pošlo za rukom… Osvajanje priznanja u nizu nevjerojatno je rijetko i veoma prestižno dostignuće, što ukazuje i na njegovu dominaciju na najvišoj razini sveučilišne košarke. Mikanov je dres (br. 99) jedan od samo dva koji su na Sveučilištu DePaul bili umirovljeni.

Nakon sveučilišne košarke, Mikan se okušao u profesionalnim vodama. Potpisao je za klub Chicago American Gears, koji je bio sudionik NBL lige, s kojim je odmah osvojio naslov NBL prvaka 1947., te priznanje za najkorisnijeg i najboljeg igrača lige (MVP). Početkom nove sezone klub se raspao, a Mikana su na draftu izabrali Minneapolis Lakersi (nešto ranije preseljeni iz Detroita) i preimenovani u Jezerane prema kolokvijalnom nazivu američke savezne države Minnesote (Država 10.000 jezera). Mikan je u debiju za novi klub pokazao o kakvom se igraču radi, a ubrzo je osvojio još jedan naslov prvaka u NBL ligi, te tada zapravo (i) počinje prava (NBA priča. Klub iz Minneapolisa odlučio se na prijelaz u već spomenutu BAA ligu gdje osvajaju novi naslov prvaka, a Mikan je profesionalno nastupao za Minneapolis Lakerse (1948. - 1956.), koji su od 1949. dio NBA lige, vodeći ih do pet naslova prvaka.

Nakon nevjerojatne četiri godine igranja sveučilišne košarke, Mikan je počeo nizati rekorde u profesionalnim vodama. Naime, u devet profesionalnih sezona osvojio je sedam naslova prvaka, iako ih NBA liga priznaje pet (1949. - 1950., 1952. - 1954.; rezultati u NBL ligi nisu dio NBA povijesti). Bio je prvi pravi dominantni košarkaški centar i prva superzvijezda NBA košarke, a zahvaljujući njemu Lakersi su dominirali NBA ligom. Dobio je priznanje kao MVP NBA lige, odnosno trostruki je osvajač trofeja kao najbolji i najkorisniji igrač NBA lige, sedam je puta izabran u najbolju petorku NBA lige, četverostruki je učesnik NBA All-Star utakmice (1951. - 1954.), jedan je od najboljih strijelaca i skakača NBA lige, koji je 'svojim' Jezeranima donio prvi (inauguralni) naslov NBA prvaka, ali i prvi „veliki triple“, odnosno trostruki naslov prvaka NBA lige u nizu (1952. - 1954.). Karijeru je završio s impresivnim prosjekom od 23,1 poena te 13,4 skoka po utakmici. Jedan je od rijetkih, ako ne i jedini igrač koji je osvojio naslove prvaka u sve tri američke profesionalne košarkaške lige: dva naslova u NBL-u, jedan naslov u BAA te četiri naslova u NBA ligi (potonjih pet se računaju kao NBA naslovi).

Zahvaljujući Mikanu, Lakersi su dominirali NBA ligom u samim počecima i smatra ga se kamenom-temeljcem razvoja uspjeha Lakersa 1950-ih godina. Upravo je Mikan (zajedno sa svojim klubom) u počecima NBA lige postavio standarde i svojevrsni tipski obrazac razvoja franšize, odnosno šablone za razvoj NBA klubova u ono što danas predstavljaju, čime je udario i neizostavni pečat u počecima oblikovanja NBA lige. O Mikanovom izvanrednom utjecaju na početne godine NBA košarke svjedoči i činjenica kako su nakon njegova umirovljenja (1956.) Minneapolis Lakersi upali u financijske poteškoće, što je bila posljedica smanjene posjećenosti i manjeg interesa sponzora, jer Mikan više nije igrao košarku. Stoga je klub zamalo prodan u Kansas City, što je kratkoročno spriječio domaći investitor, ali nije mogao odgoditi neizbježno. Klub je 1960. prodan u Los Angeles i preimenovan u Los Angeles Lakers (ime nosi i danas), zadržavši u imenu jezera (Minnesote) iako ih južna Kalifornija – praktički – ni nema. Bio je to svojevrsni novi početak za klub na području na kojem je populacija bila mnogobrojnija, a sponzorski ugovori i marketinško tržište mnogo veći i potentniji nego što je to bio slučaj u Minnesoti. Stoga  Mikan ujedno predstavlja i kamen-temeljac svih uspjeha LA Lakersa koji ga smatraju svojim naslijeđem, iako je cijelu profesionalnu karijeru proveo u Minnesoti.

Upravo zbog Mikana vodstvo NBA lige uvelo je izmjene i u pravila igre (1951. - 1952.) poznata kao Mikanova Pravila (Mikan Rules) od kojih neka postoje i danas. Mikanova veličina, ali još više njegova dominacija pod koševima rezultirali su udvostručavanjem prostora pod košem (sa 6 na 12 stopa) u kojem se mogao načiniti prekršaj. Kasnije je vodstvo NBA lige taj prostor proširilo na 16 stopa, ali u američkoj sveučilišnoj košarci i danas se upotrebljava Mikanovo pravilo o 12 stopa pod obručem. S druge strane, kako bi i ostali sudionici košarkaške utakmice bili ravnopravniji na terenu uvedeno je Pravilo 3 sekunde da se centar udalji od košarkaškog obruča. Naime, prema dotadašnjem načinu igre (dominantni) centar je mogao „kampirati“ pod obručem i neometano zabijati koševe, pa je uvedeno pravilo na temelju kojeg se centar, ako aktivno ne sudjeluje u igri, ne smije zadržavati dulje od tri sekunde ispod košarkaškog obruča. No, to nije imalo previše utjecaja na Mikanove izvedbe na terenu. 

Zanimljivo je i da je Mikan bio glavna „zvijezda“ susreta koji je u povijesti NBA lige zabilježen kao utakmica s najmanje postignutih koševa 22. studenoga 1950. u kojoj su Fort Wayne Pistonsi sa 19 : 18 pobijedili Minneapolis Lakerse. Susret je ostao upamćen po tome što su igrači Pistonsa – svjesni da će izgubiti susret ako lopta padne u Mikanove ruke – odugovlačili s igrom, međusobno dodavali loptu ne uputivši šut prema košu do okončanja susreta. Prekretnica je to koja je rezultirala uvođenjem pravila o vremenu trajanja napada kojim je limitirano vrijeme unutar kojeg se trebalo šutirati na protivnički koš, tj. napad je mogao trajati do 24 sekunde.

U pohode na naslove, Minneapolis Lakersi su se najčešće sukobljavali s New York Knicksima, koji su utakmice igrali u svom Madison Square Gardenu. O Mikanovoj dominaciji u igri, ali i o statusu superzvijezde svjedoči, primjerice, i jedna od najava međusobne utakmice u kojoj su na velikom ekranu na pročelju MS Gardena Knicksi jednostavno najavili utakmicu u kojoj će se susresti „Geo Mikan vs. Knicks“. 

Zbog izvanrednih rezultata i postignutih ostvarenja Mikan je 1959. uvršten u Košarkašku kuću slavnih (Naismith Memorial Basketball Hall of Fame, Springfield, Massachusetts, USA). Međutim, nije to bilo jedino priznanje kojim je nagrađen. Tako je već 1950. proglašen najboljim američkim košarkašem prvih 50 godina 20. stoljeća, a povodom srebrnog jubileja NBA lige 1971. izabran je u najbolju petorku NBA lige. U najbolju je petorku izabran i deset godina kasnije kod obilježavanja 35. obljetnice, te u najbolju momčad NBA lige kod obilježavanja 75. obljetnice 2021., dok je u sklopu obilježavanja 50 godina NBA lige 1996. uvršten u popis 50 najboljih NBA košarkaša svih vremena. Od 2022./2023. NBA dodjeljuje i Mikan Trophy, tj. godišnje priznanje igraču koji je najviše napredovao u igri u odnosu na prethodnu sezonu.

Mikan je ostavio trajno naslijeđe u igri, pravilima i samom razvoju NBA lige u njezinim samim počecima kada je liga tragala za vlastitim identitetom. Bio je prvi pravi „pionir“ NBA lige koja bi bez njega bila neprepoznatljiva. Osim toga, bio je prvi „veliki čovjek“ (košarkaški centar), prva superzvijezda NBA lige i preteča najvećih košarkaša svih vremena kao što su Wilton Chamberlain, William Russell i/ili Shaquille O'Neal. Postavio je standarde kako bi trebao izgledati (i igrati) dominantni centar i prokrčio je put mnogim budućim zvijezdama koje su na zasadama njegove ostavštine postale bezvremenske zvijezde. Budući da je igrao s obje ruke, a odlično je igrao i obranu i napad, Mikan je bio idol mnogim velikim zvijezdama NBA košarke, pa je tako, primjerice, centar William (Bill) Russell (Boston Celtics, 11 naslova prvaka u 13 sezona) naveo da mu je upravo Mikan bio jedan od najvećih uzora u djetinjstvu.

George Mikan je i nakon igračkog umirovljenja ostao u košarci. Kao jedan od utemeljitelja i prvi povjerenik (izvršni direktor, 1967. - 1969.) novosnovane Američke košarkaške asocijacije (ABA – American Basketball Association) kreirao je liniju za tricu kao mogućnost za niže igrače da ravnopravnije sudjeluju i igri. Nakon spajanja NBA i ABA asocijacija 1976., linija za postizanje trice implementirana je i na NBA parketima. Između ostaloga, bio je ključan i u povratku profesionalne košarkaške momčadi u Minneapolis (1989., Minnesota Timberwolves), za što mu je odano posebno priznanje, a više je godina vodio pravnu borbu za bolja prava i bolje uvjete umirovljenja profesionalnih NBA košarkaša, što je u NBA ligi implementirano tek u posljednjih 15-ak godina.

Iza Mikana je ostao i poseban potez (Mikan Drill), odnosno njegov način polaganja koša s obje ruke, što je bio i njegov zaštitni znak. Najdugovječnija je to Mikanova ostavština bez koje je nezamisliv razvoj modernog košarkaškog centra današnjice i koji koriste gotovo svi najveći košarkaši naše suvremenosti.

I kako zaključiti… nakon nabrajanja uspjeha, nagrada, priznanja i trofeja koji su okrunili jednu odista izvanrednu košarkašku karijeru u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu. Iako je profesionalnu karijeru proveo u Minneapolisu i njegova statua dočekuje navijače koji pohode Target Center (Dom Minnesota Timberwolvesa), zbog učinjenoga Mikan je duboko ukorijenjen u povijest momčadi Los Angeles Lakers, jedne od najuspješnijih momčadi u povijesti košarke uopće i opravdano se smatra njihovim naslijeđem. Potvrđuje to i da su LA Lakersi umirovili njegov dres (br. 99) koji je nosio u Mineapolisu. Zbilo se to 30. listopada 2022. prije utakmice LA Lakersa i Denver Nuggetsa kada je pod krov Crypto.com Arene (Dom LA Lakersa) podignut njegov dres i Mikan se tako našao u društvu najboljih košarkaša svih vremena kao što su Magic Johnson, Kareem Abdul-Jabbar, Kobe Bryant i Shaquille O’Neal, od kojih je ovaj potonji jednom zgodom Mikanu izjavio: “Without you, there would be no me.”

Upravo je Mikan – pojavom, stasom i načinom igre – udario pečat NBA ligi o čemu svjedoče i njegovi nadimci (Mr. Basketball, Mikan the Magnificent, The Monster, Big Mike), a da apsurd bude još i veći dovoljno je reći – na početku srednjoškolskog obrazovanja izbačen je iz srednjoškolske košarkaške momčadi uz obrazloženje da nosi naočale i da je nespretan, pa nikada ni neće igrati košarku.