Crna mačka koja je nosila sreću

Kako je popularnost kabareta rasla, njegov osnivač Salis godinu dana nakon pokrenuo je časopis u kojemu je objavljena pjesma Aristidea Bruanta. Tjednik je dobio isti naziv kao i cabaret, a mnogi književnici, pjesnici i ostali boemi su svojim radovima pridonosili njegovom sadržaju. Uradci poznatih imena poput pjesnika Varlainea i Mallarméa nisu bili rijetkost. Taj časopis nije bio samo kulturni list i boemska kritika društva, već je postao „političko“ glasilo koje je zagovaralo samostalnost i autonomiju Montmartea, a vođa te ideje bio je Salis. On je zaista sudjelovao na izborima te se zalagao za odvajanje cijelog Montmartrea od Pariza, s njim kao gradonačelnikom, a njegova osobnost imala je značajnu ulogu u uspjehu cabareta.

Cabaret je s vremenom postao toliko popularan da ga je bilo nužno preseliti u veće prostorije. Nekadašnji prostor u ulici Victora Massea 12, s reljefom mačka na pročelju postao je 1885. novi dom popularnog fenomena pariške četvrti. Rodolphe Salis odlučio je to preseljenje obilježiti posebnom paradom na ulicama Montmartrea 10. lipnja 1885. predvođenom švicarskim gardistima s halebardama i posebno odjevenim glumcima i ostalim izvođačima. Le chat noir počeo je mjenjati svoju svrhu te se nagnuo k eliti pariškog društva i zakoračio u drugo razdoblje svoje povijesti. Oni boemi koji su u cabaretu „Crna mačka“ tražili utjehu i kritizirali društvo, sad su postali Salisovi neprijatelji. Bruant koji je u stihovima pisao o sreći koju traži noću na Montmartreu oko „Crne mačke“ otvorio je, na staroj adresi Salisovog, svoj cabaret Le Mirliton te pokrenuo časopis. No, Le chat noir nije izgubio popularnost, samo je promijenio publiku i repertoar, privlačio je gledatelje svojim „kazalištem sjena“ gdje su se izvodile posebne predstave, a jedna od njih bila je djelo Gustava Flauberta La tentation de St. Antoine koja je prikazivala bakanalijske proslave na obali Egejskog mora i potragu za Atlantidom. Takve predstave stekle su veliku popularnost, pa je škrti Salis, koji nije volio plaćati svoje radnike, u posljednjem desetljeću 19. stoljeća krenuo s cabaretom u turneju Francuskom. Crna mačka koja je bila popratna ilustracija u novinama uz Bruantovu pjesmu, nalazila se na popularnim promo-plakatima turneje koje je također izradio slikar Steinlene.