Predavanje prof. dr. sc. Jasne Ćurković Nimac na Svećeničkom dan Sisačke biskupije

Prorektorica za međunarodnu suradnju Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Jasna Ćurković Nimac je na Svećeničkom danu Sisačke biskupije, u četvrtak, 5. veljače, održala predavanje „Kako propovijedati u svijetu lažnih informacija i lažnih sjećanja“.

U predavanju je prof. Ćurković Nimac smjestila propovijedanje, odnosno propovijed, u suvremeni kontekst „informacijske mećave“, u kojoj je sve teže razlučiti provjereno od izmišljenoga. „Lažne vijesti, zbog svoje senzacionalnosti, ponavljanja i osjećaja pripadnosti koji nude, šire se brže od istine te produbljuju nepovjerenje i društvene podjele“, istaknula je. Upozorila je i na krhkost pamćenja, istaknuvši kako sjećanje nije „snimka događaja“, nego rekonstrukcija pod utjecajem vremena, emocija i autoriteta. „Ljudi često pamte interpretaciju, a ne sam događaj, zbog čega se narativi lako mijenjaju i podložni su manipulaciji“, naglasila je.

"U takvom okruženju nedjeljna propovijed postaje rijedak komunikacijski prostor visoke pažnje i povjerenja: vjernici imaju 10 do 15 minuta ‘offline’ sabranosti, pa je odgovornost propovjednika tim veća“, rekla je prof. Ćurković Nimac. Kao ključne smjernice istaknula je jasnoću, smislenost i povezanost s konkretnim životom ljudi. Umjesto gomilanja informacija, preporučila je ponuditi dvije do tri nosive misli, izbjegavati „brza rješenja“ i poruke koje potiču strah te graditi govor na provjerenim izvorima, osobito kada se dotiču osjetljive teme ili skupine.

Pozvala je na svjesno oblikovanje etosa, patosa i logosa, prema Aristotelu, pri čemu je ethos, vjerodostojnost života i riječi, presudan u vremenu općeg nepovjerenja, jer ljudi lakše prihvaćaju istinu od onoga komu vjeruju. Potaknula je i na autentičnost, govor „iznutra“, uključujući vlastite borbe, izbjegavanje osuđujućeg tona te uporabu govora „mi“, koji gradi zajedništvo.

Posebno je istaknula i moć rituala: ponavljanje liturgijskog ritma, tišine i geste ne prenosi samo informaciju, nego usađuje vjeru i oblikuje identitet. Među praktičnim elementima propovijedanja navela je važnost temeljite pripreme i jasne strukture (uvod, ključne misli, zaključak), vježbanja naglas, kontakta očima i govora tijela, varijacije glasa i „moći pauze“, kao i uporabu priča i primjera koji se pamte bolje od apstraktnih izlaganja. Zaključno je poručila kako u nestabilnom „informacijskom moru“ propovijed treba biti sidro, jer u vremenu dezinformacija nije presudno samo što se propovijeda, nego i kako te tko govori: „Istina evanđelja postaje uvjerljiva tek kada su sadržaj, način naviještanja i život propovjednika u suglasju“, zaključila je.