Share
Izvanredni profesor Anto Mikić predavao na mjesečnom susretu svećenika Varaždinske biskupije
U utorak 23. rujna 2025. u Pastoralnom centru Varaždinske biskupije održan je prvi mjesečni susret svećenika Varaždinske biskupije u novoj pastoralnoj godini. Tema susreta bila je Crkva pred pozitivnim i negativnim izazovima društva u kojem živimo, o kojoj je govorio izv. prof. dr. sc. Anto Mikić, zamjenik pročelnika Sveučilišnog odjela za komunikologiju i glavni urednik portala Bitno.net.
IKA prenosi kako je prof. Mikić u svom predavanju istaknuo kako Crkva uvijek djeluje unutar konkretne društvene stvarnosti i od nje ne može pobjeći. Na početku je naglasio da se njegovo izlaganje temelji na osobnim uvidima, usmjerenima na ono što se njemu čini posebno važnim.
Govoreći o društvu, naglasio je da ga čine ljudi povezani odnosima, ulogama i kulturom, te da nijedno društvo ne može opstati bez kohezivnih elemenata, onoga što ga drži na okupu. Nekada je to bila vjera, no u sekulariziranom društvu to više nije samorazumljivo, a čini se i kako nedostaju i drugi kohezivni elementi poput vrijednosti, normi, a često i zajedničkog jezika jer se stječe dojam da se ne razumijemo u osnovnim pojmovima.
Mikić je upozorio i na opasnost virtualnih zajednica koje stvaraju privid povezanosti, kao i kriza povjerenja u institucije poput obitelji, Crkve ili znanstvenih ustanova, što duboko narušava tkivo društva. Ljudi traže nove oblike pripadnosti ondje gdje se osjećaju prihvaćenima, dok zajednička društvena vizija slabi, osobito nakon što su u Hrvatskoj ostvareni veliki ciljevi poput neovisnosti, ulaska u EU i NATO.
Predavač je poseban naglasak stavio na izazove pred Crkvom: društvene i svjetonazorske podjele koje prijete dijalogu te demografske i migracijske procese koji mijenjaju stvarnost. Istaknuo je kako se i u crkvenoj stvarnosti osjeća manjak dijaloga kako s onima izvan Crkve tako i unutar crkvene zajednice. Umjesto otvorene razmjene mišljenja često prevladavaju zatvoreni „kuloari“. Kritički se osvrnuo na dva segmenta: na teologe koji su premalo prisutni u javnosti i na pretjerano religiozne skupine vjernika koje grade „paralelne Crkve“ odvajajući se od zajedništva i crkvene institucije.
U govoru o javnom prostoru, koji danas uvelike oblikuju mediji, dr. Mikić je naglasio nekoliko važnih principa. Javna sfera mora biti prostor jednakosti u kojem nitko nema privilegiran položaj, nego svatko ima pravo sudjelovati i iznijeti svoj stav. Ona također mora biti dostupna svima, bez zatvorenosti i isključivanja bilo koje skupine. Uz to, javni govor treba biti razumljiv, oblikovan tako da ga mogu shvatiti i oni koji ne dijele iste vjerske ili stručne pretpostavke. U suprotnom, javna komunikacija gubi smisao i postaje zatvorena unutar uskih krugova.
Na primjeru moljenja krunice na trgovima, Mikić je kazao kako se u praksi vidi napetost između legitimnog prava na javno svjedočenje i pitanja otvorenosti javnog prostora. Krunice jesu izraz vjere, ali se istodobno postavlja pitanje razumljivosti, kako ih percipiraju oni koji nisu vjernici. U tom smislu, javni govor Crkve mora uvijek tražiti ravnotežu: zadržati svoju autentičnost, ali ostati komunikativan i otvoren.
Profesor Mikić istaknuo je važnost zajedničkih tema za dijalog u pluralnom društvu. Prva je dostojanstvo ljudske osobe, vrijednost koja nadilazi ideološke razlike i omogućuje općeljudski konsenzus. Druga je jezik dobrohotne ljubavi, kojim se istina izražava na način koji gradi, a ne razdvaja. Treća je suradnja na zajedničkim područjima, poput brige za siromašne, zaštite okoliša i promicanja mira, gdje Crkva može surađivati sa svima i svjedočiti svoje poslanje kroz konkretna djela.
Zaključno, profesor Mikić ukazao je na izazove demografije i useljavanja, naglašavajući kako promjene u broju, strukturi i sastavu stanovništva zahtijevaju promišljeno i pravedno društveno djelovanje. Istaknuo je da Crkva ima važnu ulogu kao prostor nade, gdje se promiče solidarnost, uključivost i zajedništvo. Crkva može pružiti moralnu i duhovnu podršku pojedincima i zajednicama, potičući odgovoran odnos prema društvenim promjenama te jačajući osjećaj pripadnosti i međusobne odgovornosti u suočavanju s izazovima današnjice.
