Crtice iz života blaženog Alojzija Stepinca

U utorak, 10. veljače, blagdan je blaženog Alojzija Stepinca. Ususret tome, donosimo Vam crtice iz njegovog života.

Alojzije Viktor Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. godine u Brezariću, u župi Krašić, kao peto od osmero djece u obitelji Josipa i Barbare Stepinac. Odrastanje u jednostavnom seoskom okruženju snažno je oblikovalo njegov karakter: rad, disciplina i vjera bili su dio svakodnevice. Ta povezanost vjere i života obilježit će i njegovo kasnije djelovanje. 

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata mobiliziran je u austro-ugarsku vojsku. Sudjelovao je u borbama na talijanskoj bojišnici, gdje je ranjen i zarobljen. Ratno iskustvo ostavilo je dubok trag u njegovu životu. Nakon povratka kući neko je vrijeme studirao agronomiju, razmišljajući o mirnom obiteljskom životu, no postupno sazrijeva odluka za svećeništvo. Godine 1924. odlazi u Rim na studij teologije.

Za svećenika je zaređen 1930. godine. Već četiri godine kasnije, 1934., imenovan je zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom, a nakon smrti nadbiskupa Antuna Bauera 1937. preuzima službu zagrebačkog nadbiskupa. Bio je tada jedan od najmlađih nadbiskupa u Europi. Unatoč mladosti, pristupao je službi s ozbiljnošću i jasnoćom, naglašavajući važnost duhovne obnove, redovitog sakramentalnog života i karitativnog djelovanja.

Posebno se zauzimao za Caritas Zagrebačke nadbiskupije, smatrajući da Crkva mora biti konkretno prisutna među siromašnima, bolesnima i potrebitima. U teškim godinama Drugoga svjetskog rata vodio je Nadbiskupiju u složenim okolnostima, nastojeći očuvati crkvenu slobodu i dosljednost evanđeoskim načelima. U svojim nastupima isticao je poštovanje ljudskog dostojanstva i odgovornost savjesti.

Nakon završetka rata komunističke vlasti uhitile su nadbiskupa Stepinca. U listopadu 1946. godine osuđen je na dugogodišnju zatvorsku kaznu u politički motiviranom procesu. Kaznu je izdržavao u kaznionici u Lepoglavi, gdje su uvjeti života dodatno narušili njegovo zdravlje. Godine 1951. premješten je u kućni pritvor u Krašiću, gdje je ostao do kraja života, pod stalnim nadzorom i ograničenim kontaktima.

Unatoč zatočeništvu i bolesti, ostao je vjeran Crkvi i svojoj savjesti. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 1953. godine, iako Stepinac zbog zatočeništva nije mogao otići u Rim preuzeti kardinalski naslov. Taj je čin dodatno potvrdio njegovu ulogu i značenje u životu Crkve.

Blaženi Alojzije Stepinac preminuo je 10. veljače 1960. godine u Krašiću. Pokopan je u zagrebačkoj katedrali, a njegov grob ubrzo je postao mjesto molitve i okupljanja vjernika. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici.

Život blaženog Alojzija Stepinca ostaje trajno svjedočanstvo vjernosti pozivu, ustrajnosti u kušnjama i odgovornosti pastira koji je, u teškim povijesnim okolnostima, nastojao ostati vjeran Bogu, Crkvi i vlastitoj savjesti.