„Poklon'te se drugu Medi!”: Vesna Parun i satirična anatomija Šuvarove reforme

„Poklon'te se drugu Medi!”: Vesna Parun i satirična anatomija Šuvarove reforme

dr. sc. Vjera Brković

Poš′o medo kroz šumarak…

Poš′o medo kroz šumarak

po grančicu, po suvarak.

Pa isteše

kolibicu

i uzjaše 

kobilicu.

Podcikuje: đi-u, đicu!...

Stjera đake u ludnicu.

Strpa bake u torbake,

Nastavnike u bunjike.

Zastavnike u budake.

Svu dječicu u rječicu.

A odrasli travu pasali.

Živi bili pa vidili.

Što se ono nebom krili?

Nit je or′o, nit je soko.

Al uzletje povisoko.

Pedalj muža, lakat brade.

No za diple sluh imade.

Kad zadipli ćirli, ćurli,

Pustarom se slegne urlik.

Tko nam ga utrapi, joj,

Tog suvarka, bogek moj!

Sve je šume pozlatio

i razume pomlatio.

Na počinak ispratio

i Homera i Bodlera.

Tjera kera u tri smjera.

Do pupka si dudov prelac.

A od pupka- intelektelac.

Potamani omorike,

Nabra sebi lovorike.

Omladinac bio vrli.

Sad u vrtić klinac hrli

da još i tu trli, brli,

štošta sredi, unaprijedi,

obezvrijedi i prorijedi

ono malo što još osta

od rasvjete i prosvjete.

Stojte, gordi, drvoredi!

Poklon′ te se drugu Medi!

Što ćeš! Koga narod ljubi,

ne gledaju nam se zubi.

Ne povika nitko: dosta!

Suh suvarak drvce posta.

Do neba se drvo pope.

Gaj, šumarak, gozd i les.

Još mu samo nešto manjka:

Za kulturu carta bianca.

Kastanjete i toples!

U Zagrebu, 1. srpnja 1988. u ranu zoru

Opće činjenice o Šuvarovoj reformi uglavnom su poznate u kontekstu promjena srednjoškolskog obrazovanja. Za povijesnu preciznost važno je razlikovati reformu usmjerenog obrazovanja kao širi institucionalni proces od Šuvarove političke i reformske uloge u njezinu oblikovanju i provedbi. Reforma usmjerenog obrazovanja u SR Hrvatskoj počela se provoditi školske godine 1975./1976. Njome se nastojalo prevladati podjelu na gimnazijsko i strukovno obrazovanje, povezati školovanje sa svijetom rada te obrazovanje uskladiti s društvenim i privrednim potrebama.

Manje je poznato da su desetak godina nakon njezina uvođenja političke, znanstvene i prosvjetne institucije analizirale rezultate i nedostatke reforme, i to prilično kritički. Tijekom 1985. i 1986. njezina je provedba bila predmet kritičkog preispitivanja, uključujući i političke strukture koje su sudjelovale u njezinu oblikovanju. Raspravljalo se o tome koliko je reforma bila učinkovita te u kojoj je mjeri ostvarila zamišljeni i zadani samoupravni preobražaj odgoja i obrazovanja. Kritike su se nastavile i 1988., kada je u Školskim novinama objavljen opširan članak pod naslovom „Kvantiteta nauštrb kvalitete”. U njemu su fakulteti izrazili nezadovoljstvo općeobrazovnom razinom znanja srednjoškolaca, dok je udruženom radu zamjerana nedovoljna stručna osposobljenost učenika. Istaknuto je i nezadovoljstvo samih učenika vlastitim položajem u školi te njihova zabrinutost za budućnost.

U takvom kontekstu nastaje satira Vesne Parun, u kojoj se kritika ne oblikuje jezikom stručne rasprave, nego groteskom, ironijom i ritmom razigrane dječje pjesmice. Objavljena u Vjesniku 16. srpnja 1988., u rubrici „Satirime“, pjesma započinje stihovima: „Poš'o medo kroz šumarak, po grančicu, po suvarak.“ Uz pjesmu je navedeno da je nastala u Zagrebu, 1. srpnja 1988., u ranu zoru. 

Naizgled nalik dječjoj brojalici, pjesma se postupno razvija u satiričnu kritiku Stipe Šuvara, usmjerenu ponajprije na neuspjeh njegove reforme školstva. Medo, koji samouvjereno preuređuje šumu, postaje metafora političke moći koja zadire u obrazovanje i kulturu. Pjesma tako svjedoči o kritičkom odnosu prema reformi školstva, ali i o vrijednostima koje se u autoričinoj satiri pojavljuju kao ugrožene: intelektualnoj samostalnosti, obrazovnoj tradiciji i autonomiji kulture.

„Stjera đake u ludnicu. / Strpa bake u torbake, / nastavnike u bunjike.” Niz apsurdnih slika prikazuje svijet izokrenutih uloga i vrijednosti. Obrazovanje se tako prikazuje kao prostor prisile i nereda, a razigrani ritam dječje brojalice dodatno pojačava ironiju.

Posebno je znakovit stih „Sve je šume pozlatio / i razume pomlatio”, u kojemu je sažeta temeljna optužba upućena reformatoru: prividni sjaj promjene suprotstavljen je uništavanju intelektualnih vrijednosti. Kulturnu dimenziju kritike naglašavaju i stihovi „Na počinak ispratio / i Homera i Bodlera”, kojima se književna tradicija simbolički prikazuje kao žrtva reformskih zahvata, te nastavlja „Obezvrijedi i prorijedi / ono malo što još osta / od rasvjete i prosvjete”.

Satira se ne zaustavlja na školskim ustanovama. Stihovi „Do pupka si dudov prelac. / A od pupka – intelektualac” ironiziraju intelektualni autoritet figure kojoj se pjesma obraća, sugerirajući raskorak između njegova prikazanog lika i intelektualnog autoriteta koji mu se pripisuje. Na tu se kritiku nadovezuju stihovi „Potamani omorike, / nabra sebi lovorike. / Omladinac bio vrli”, kojima se ismijavaju samohvala reformatora i njegov odnos prema mladima, kao i pripisivanje zasluga unatoč posljedicama njegovih zahvata. Završni poziv „Poklon'te se drugu Medi!” dodatno naglašava ironijski prikaz njegova uzdizanja na položaj neupitnog autoriteta. Kritika se potom proširuje na područje kulture stihovima „Za kulturu carta bianca. / Kastanjete i toples!”, kojima se problematizira politički utjecaj na kulturnu sferu. Pjesma tako nadilazi okvire osobne polemike sa Stipom Šuvarom i poprima šire značenje društvene i kulturne kritike.

Ova pjesma ima višestruku vrijednost kao povijesni izvor. Osim što svjedoči o kritici konkretne reforme, otkriva kako je jedna suvremenica razumjela promjene u odnosima između politike, obrazovanja i kulture. Satira ne govori samo o predmetu kojemu se podsmjehuje nego i o vremenu u kojem nastaje, njegovim sukobima i granicama javno izrečene kritike. Dok dokumenti i stručne rasprave omogućuju istraživanje ciljeva reforme, njezine provedbe i rezultata, pjesma Vesne Parun približava nam jedan od načina na koji se reforma školstva doživljavala i osporavala.

Zaključno bi se moglo kazati kako je pjesma Vesne Parun zanimljiv i vrijedan povijesni izvor, ali i vrijedno književno svjedočanstvo o odnosu političke moći, obrazovanja i kulture. Svojom originalnošću i vještinom kritičkog izražavanja predstavlja primjer književnog djela čija poruka nadilazi vrijeme njegova nastanka. Medo koji je „sve šume pozlatio i razum pomlatio” ostaje upečatljiva slika sukoba oko znanja, obrazovanja i kulturnih vrijednosti u socijalističkoj Jugoslaviji krajem 1980-ih godina te iz današnje perspektive pridonosi boljem razumijevanju političkih, društvenih i kulturnih okolnosti toga vremena.