U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«
»Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«
![](https://www.unicath.hr/hks2015/wp-content/uploads/2021/11/79_pustinja_ovce.jpg)
izvor: https://bit.ly/3BAcoww
Ostavi onih devedeset i devet u pustinji…
Često se, prepoznajući se dakako među onih 99 ovaca što su ostale u stadu, znamo zapitati: zašto bi radost zbog jedne obraćene ovce trebala biti veća nego zbog nas 99 vjernih što ostadosmo skupa? A ako k tomu još pridodamo ovo neobično mjesto radnje – pustinju – stvar postaje još gorča! Zašto nas je pastir ostavio u pustinji? Nije li se mogao, prije nego nas ostavi same, barem pobrinuti da brstimo travu na sočnim zelenim pašnjacima dok on ode učiniti ono na što ga nuka njegovo pastirsko srce!?
![](https://www.unicath.hr/hks2015/wp-content/uploads/2021/11/78_pasnjaci_zeleni.jpg)
izvor: https://bit.ly/31vWEhT
Međutim, ako se malo potrudimo razmisliti, shvaćamo kako time što nas je ostavio u pustinji pastir nam je iskazao veliki kompliment: sposobne smo, kao ovce, barem za neko vrijeme, snaći se i sâme bez njega, pa bilo to i u pustinji. Pastir nas je ostavio tražeći izgubljenu ovcu i ima povjerenja da ćemo biti kadre snaći se i ostati skupa sve dok se on ne vrati.
Nije li već to razlog za radost?
A kamoli onda kada ga, po povratku, vidimo nasmijana, s našom kolegicom na plećima!