U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neka vam bokovi budu opasani
i svjetiljke upaljene,
a vi slični ljudima što čekaju gospodara
kad se vraća sa svadbe
da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.
Blago onim slugama
koje gospodar, kada dođe, nađe budne!
Zaista, kažem vam,
pripasat će se, posaditi ih za stol
pa će pristupiti i posluživati ih.
Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži
i nađe ih tako, blago njima!«
Imati upaljenu svjetiljku znači – biti pozoran. Ne zaspati. Ne izgubiti fokus.
Ne znači biti napet i panično strepiti o dolasku gospodara.
Pozoran biti znači: biti dovoljno fleksibilan za pomak, a istodobno dovoljno čvrsto uzemljen. Raditi ono što treba raditi i u tome ustrajati.
Takva osoba zna dati primjeren odgovor kada joj se pokuca na vrata – spremna je otvoriti.
A kada na njih pokuca naš gospodar, događa se nešto nevjerojatno: umjesto da ga mi opslužujemo, on nas sluge posjeda za stol i – poslužuje nam!