Share
Začudnost uskrsnuća (Lk 24, 1-12)
Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'« I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.
A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.
A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.
izvor: https://bit.ly/37U8jtKŽene su po ne pronalasku Isusovog tijela stajale zbunjene nad tim.
Čak i nakon što saznaju da je Isus ustao, da je živ, te hrle jedanaestorici i ostalima navijestiti tu radost, nismo sigurni koliko one od toga doista i razumiju. Da, to su hrabre žene što su Isusa pratile do križa, one su prve navjestiteljice uskrsnuća, one su poslušne na riječ dvojca što ga ovdje na grobu sreću te se sjetiše riječi Isusovih i to im omogućuje hod i naviještanje. Pa ipak, bit će potrebno iskustvo uskrslog Gospodina da upotpuni njihove korake.
A jedanaestorica i ostali ne vjeruju ženama. Ne uzimaju ih, što je i bio običaj tada, za vjerodostojne svjedoke. Pusta tlapnja je to što govore, drže oni. Čak ni Petar, koji trči na grob, opazi samo povoje, i ništa više. I on ostaje, kao i žene na početku, iznenađen, čudeći se tome što se zbilo.
A evanđelist Luka i nagovješćuje taj otpor što je u Isusovoj zajednici prisutan – još uvijek obdržavaju subotu – drže se staroga i teško se otvaraju novome.
Pa ipak, ta novost naznačena je dvama detaljima: sve ovo događa se prvoga dana u tjednu – dakle radi se o novome stvaranju. I dakako: Kamen nađoše otkotrljan od groba.
Dakle, smrt nije kraj!
Ma kako god začudno uskrsnuće bilo, samo da za početak prihvatimo da je kamen otkotrljan, na putu smo – putu susreta s onim koji više nije tu, jer je ustao!
Ali o tome više kroz cijeli uskrsni tjedan – o radosnim i ushitnim susretima s uskrslim Isusom!