Riječ dana: Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati? (Mk 9, 14-29)

U ono vrijeme: Kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemog duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.«

On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče: »Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.

Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«

U drugoj smo polovini Markovog evanđelja.

Prekretnica se dogodila negdje točno na polovini – u 8. poglavlju – Petrovim ispovijedanjem vjere da je Isus Krist, Pomazanik.

Do te je prekretnice Isus djelovao u sili i snazi Božjoj – govoreći riječi Božje, liječeći, izgoneći zloduhe, hraneći ljude.

Od prekretnice prema kraju evanđelja po Marku naglasak je sve više na onome što ga ima zadesiti u Jeruzalemu prema kojem gradu nesmiljeno napreduje: da ga odbace i ubiju.

Stoga mi se čini da kada se sada, u današnjem evanđeoskom odlomku, koji se događa u drugoj polovini Markovog evanđelja, kada dakle naglasak ima biti posvema na Isusovoj skoroj muci, događa ponovno jedno liječenje , pogled prebacuje na učenike. Kako to da nisu mogli izagnati zloduha? Možda još uvijek nisu usvojili ono što se trebalo upiti u njih u prvoj polovini Markovog evanđelja – da Isus razdaje nesebično Božju ljubav, pokazujući milosno lice Očevo – prema svakome čovjeku.

Možda Isusovim učenicima treba još koje vrijeme da potpuno upiju takvo Isusovo djelovanje.

Možda i meni treba jedno takvo vrijeme.