Izrađeno

Riječ dana: Ustani! I jedi! (Mk 5,21-43)

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što hučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

William Blake, Christ Raising Jairus's Daughter | izvor: https://bit.ly/33LLxmi

 

U biblijskoj simbolici, žena može predstavljati čitav narod. Narod biva predstavljen likom žene.

A broj 12 ukazuje na broj izraelskih plemenâ.

Tom logikom onda djevojka od 12 godina predstavlja izraelski narod.

A ako je još kojim slučajem to kći nadstojnika sinagoge, moglo bi se pomisliti da se govori o narodu koji je podložan Zakonu .

Ta kći je na umoru, tj. sâm Zakon onemogućuje joj pravi život.

Stoga Isus kad ju podiže ne šalje ju svećeniku, ne vraća ju natrag na vršenje Zakona. Ta djevojka ima jesti – hrana daje energiju, život!

 

Poznajem li neke ljude koji su, zbog kojeg mu god drago razloga, potpali pod teret „zakona“? Koji vjeru žive kao splet poštivanja nekakvih normi i pravila?

Koje bi trebalo, kao što to Isus čini, milosno, ali i odvažno, primiti za ruku, podići ih, i dati im jesti?