Riječ dana: Čovjek u središtu (Mk 2, 23-28)

Jedne je subote Isus prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«

Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«

I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji, gospodar je subote!«

Koji puta znamo Isusa „uguravati“ u kalup osobe kojoj je Zakon u središtu pozornosti.

Iako nipošto Isus nije osoba koja ne mari za Božje odredbe, njemu je na srcu uvijek dobro čovjeka: pa čak i onda kada to znači da će se prekršiti koja od odredbi Zakona.

To ide tako daleko da je subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

Zanimljivo bi stoga bilo uzeti si za današnju misaono-molitvenu vježbu ovo: Kada nedjeljom idem na misu, idem li zato da ispunim Božju zapovijed ili je posrijedi nešto drugo ?

Što bi za mene značilo da je subota stvorena radi čovjeka, radi mene?