U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

 

… što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

Tko su ti maleni o kojima zbori današnje evanđelje?

Postoji stalna opasnost u Crkvi da te malene poistovjetimo s onima što kukaju i plaču nad poteškoćama vlastitog života: za sebe tvrde takvi da su maleni, da jadni skoro ništa ne znaju, a još manje mogu učiniti, da im je teško i da nikome nije kako je njima. Nikoga dakako nemaju tko ih voli ili bi im iole što dobroga učinio. I dok čovjek do pokušava slušati i iskazati blizinu i razumijevanje, brzo se kaca strpljenja popuni, jer takvi su monolozi izrazito iritirajući, tako te na kraju za osobu čovjek više nego riječi razumijevanja ima riječi prijekora: pa pogledaj samo koliko ima dobroga u tvome životu! Ili je barem bilo! Ne moj to zanemariti! Sada je teško, znam, ali nije sve vazda u tvojem životu prokleto!

Nadam se da prenosim sliku: ne da bi mi padalo na pamet s nepoštovanjem se odnositi s ljudskom patnjom – da, postoje situacije koje premašuju moje zamišljaje i mogućnosti shvaćanja, trpljenje i teškoće koje nadvisuju one koje sam iskusio. Pa ipak, pa ipak, poštujući sve navedeno, imamo se u Crkvi boriti protiv plakanja nad samima sobom!

Sve ovo dosada da se kaže dakle što malenost nije!

A što jest? I, ponavljajući pitanje s početka: Tko su ti maleni o kojima zbori današnje evanđelje?

Prije svega, maleni je Sin – Isus Krist! Čudno, može netko pomisliti: šta ne bi upravo Isus bio Veliki – Sin Jedinorođenac, kojemu je Otac sve predao?! E upravo ovo posljednje – jer je Isus Sin kojemu je Otac sve predao, Isus jest maleni!

Malenost je otvorenost primiti – od Boga i ljudi – toliko dobra koje inače ne bih mogao steći ma kako predanim i marljivim svojim radom i zalaganjem! Malenost je hrabrost i poniznost navedena dobra koristiti i predavati braći ljudima u istoj onoj ljubavi u kojoj sam ih primio, kreativno se tim dobrima služeći kako bih činio upravo navedeno – služio!

Stoga je lijepo da danas, na blagdan svete Katarine Sijenske, suzaštitnice Europe, žene kojoj bismo vrlo vjerojatno, zbog njezinih velikih zasluga za Europu i Crkvu, pridjenuli riječi Velika, na liturgiji slušamo evanđelje o malenosti!

Dakle: malena Katarina koja je toliko toga u ljubavi od Oca po Kristu primila, sada to kreativno koristi – u svojim mističnim spisima, pismima, djelovanjima do najviših crkvenih struktura – kako bi činila dobro.

Uzrastimo dakle do razine takove – evanđeoske! – malenosti!