Projektni tim

Hrvoje Kekez

Rođen je 1980. godine u Zagrebu gdje je maturirao na Klasičnoj gimnaziji (1998.). Dvopredmetni studij povijesti i informatologije (smjer: arhivistika) diplomirao je 2004. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku tezu „Plemićki rod knezova Babonića do kraja 14. stoljeća“ obranio je 2012. godine, na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu te je iste godine na Odjelu za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta izabran u znanstveno-nastavno radno mjesto docenta, potom 2017. godine u znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora, te konačno 2023. godine na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora. Tijekom studija usavršavao se na Institute of Medieval Studies, Univerity of Leeds, Ujedinjeno Kraljevstvo (2009.-2010.), a 2014. godine boravio je na poslijedoktorskom znanstvenom usavršavanju na Nanovic Institute for European Studies, University of Notre Dame, Indiana, Sjedinjene Američke Države.

Do sada je u raznim inozemnim i hrvatskim znanstvenim časopisima i zbornicima radova objavio četrdesetak znanstvenih radova, kao i više desetaka stručnih radova, te održao brojna izlaganja na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima održanih u inozemstvu i u Hrvatskoj. Također je objavio tri znanstvene monografije, te je uredio četiri zbornika znanstvenih radova, ali i samostalno i u koautorstvu objavio deset popularno-stručnih monografija. Također, do sada je sudjelovao u nekoliko znanstvenih projekata, od kojih je bio voditelj tri („Porijeklo, strukture i percepcije društvenih elita hrvatskoga srednjeg i ranog novoga vijeka“ (HKS), „Percepcije hrvatskih, slavonskih i dalmatinskih elita u kasnom srednjem i ranom novom vijeku“ (HKS), „Topografija srednjovjekovne Zagrebačke županije“ (HRZZ).

Valentina Janković Barbarić

Rođena je 1980. godine u Zagrebu. Diplomirala je 2003. godine na jednopredmetnom dodiplomskom studiju povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Na istoj je visokoobrazovnoj instituciji 2013. godine stekla doktorat iz područja humanističkih znanosti, polje povijest s temom doktorskoga rada „Plemićka obitelj Vojković-Vojkffy i društveno-kulturni život Zagreba i okolice u 18. stoljeću“. Zaposlena je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu gdje je 2018. godine na Odjelu za povijest izabrana u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Njezini znanstveni interesi vezani su uz istraživanje ranonovovjekovnih plemićkih obitelji Hrvatsko-slavonskoga Kraljevstva, zatim kulturne i društvene povijesti hrvatskih zemalja u okviru Habsburške Monarhije u ranom novom vijeku te povijesti žena i svakodnevice u rečenom povijesnom periodu. Autorica je više znanstvenih i stručnih radova, urednica jednog zbornika radova, priredila je kritičko izdanje zbirke odabranog arhivskog gradiva, održala je desetak izlaganja na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima te je sudjelovala na četiri znanstvena projekta („Porijeklo, strukture i percepcije društvenih elita hrvatskoga srednjeg i ranog novoga vijeka“ (HKS), „Percepcije hrvatskih, slavonskih i dalmatinskih elita u kasnom srednjem i ranom novom vijeku“ (HKS), „Obitelj kao nositelj identiteta kroz povijest u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj“(HKS), „Topografija srednjovjekovne Zagrebačke županije“ (HRZZ). Voditeljica je znanstvenog projekta "Toma Kovačević- Katalog zagrebačkih biskupa i kanonika" (HKS).

Tomislav Matić

Tomislav Matić rođen je u Zagrebu 1984. godine. Diplomirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2009. godine, a 2017. godine doktorirao medievistiku na istoj instituciji obranivši disertaciju pod naslovom „Ivan Vitez od Sredne – Prelat i humanist 15. stoljeća“. Iste je godine izabran u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Tijekom studija boravio je na Sveučilištu Ca' Foscari u Veneciji i Katoličkom sveučilištu Pázmány Péter u Budimpešti. Dobitnik je nekoliko stipendija, među ostalima Instituta Balassi i Austrijske akademije znanosti. Sudjelovao je u nizu domaćih i međunarodnih projekata, uključivši jedan projekt Sveučilišta u Oxfordu (The Jagiellonians: Dynasty, Memory and Identity in Central Europe) i jedan projekt financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost. Od 2012. do 2022. godine bio je zaposlen na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, a od 2022. godine na Hrvatskom institutu za povijest. Do sada je uredio jedan zbornik i objavio nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima i zbornicima radova, te dvije popularno-znanstvene knjige i niz popularno-znanstvenih članaka u novinama i časopisima, poput Večernjeg i Jutarnjeg lista. Sudjelovao je u organizaciji pet znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog popularno-znanstvenog projekta (Otkrivanje zaboravljene hrvatske prošlosti) financiranog od strane Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Njegova monografija Bishop John Vitez and Early Renaissance Central Europe – A Humanist Kingmaker trenutno je u pripremi za tisak.

Robert Skenderović

Rođen je 1972. godine u Zagrebu. Dvopredmetni studij povijesti i filozofije diplomirao je 1997. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2002. stekao je titulu magistra znanosti. Doktorsku tezu “Utjecaj terezijanskih reformi na demografski razvoj slavonskog Provincijala” obranio je 2005. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1998. do 2007. radio je kao znanstveni novak na Hrvatskom institutu za povijest, a od 2007. godine do danas radi kao znanstvenik u Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Godine 2021. izabran je na radno mjesto znanstvenog savjetnika.

Usavršavao se na višemjesečnim stipendijama u Austriji (2001. godine) i Mađarskoj (2005. godine). Objavio je više od sedamdeset znanstvenih radova u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima, te više stručnih i znanstveno-popularnih radova. Sudjelovao je na više od sedamdeset znanstvenih skupova u Austriji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Velikoj Britaniji.

Objavio je dvije autorske znanstvene monografije, suautor je dvaju srednjoškolska udžbenika te je uredio četiri zbornika znanstvenih radova. Za autorsku monografiju „Povijest podunavskih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca) od doseljavanja do propasti Austro-Ugarske Monarhije“ (Subotica-Slavonski Brod, 2017.) dobio je četiri nagrade: godine 2018. nagradu „Mirjana Gross“ Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i Društva za hrvatsku povjesnicu za najbolju povijesnu knjigu objavljenu u 2017. godini; godine 2018. nagradu Grb grada Slavonskog Brod; godine 2018. nagrada „Emerik Pavić“ Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (R. Srbija) za najbolju znanstvenu knjigu o vojvođanskim Hrvatima u 2017. godini; godine 2019. nagradu „Tomo Vereš“ Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (R. Srbija) za najbolju knjigu u polju književnosti i publicistike u razdoblju 2016. – 2018. godine.

Do sada je sudjelovao u nekoliko znanstvenih projekata. Od godine 2015. do 2019. vodio je istraživački projekt “Od prašuma do oranica: povijest antropizacije šuma u Slavoniji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća” (HRZZ), a od 2021. godine voditelj je istraživačkog projekta „S(c)lavoni(j)a: ime, opseg i pogranični položaj u srednjem i ranom novom vijeku“(HRZZ). Član je uredništva časopisa Scrinia Slavonica.

Branimir Brgles

Rođen 7. kolovoza 1979. godine. Srednjoškolsko obrazovanje završio je u Zagrebu. Diplomirao je 2009. godine, na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje je upisao i Poslijediplomski doktorski studij ranoga novog vijeka. Od ožujka 2009. zaposlen je na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, na Odjelu za onomastiku i etimologiju, kao asistent na projektu Onomastička i etimološka istraživanja hrvatskog jezika. Od 2014. do 2018. godine bio je suradnik na projektu HRZZ-a Dokumentacija i interpretacija najstarijih razdoblja hrvatskoga jezika. Od 2016. do 2018. bio je suradnik na projektu Baza suvremenih hrvatskih osobnih imena, a od 2018. na projektu HRZZ-a Istraživanje antroponimije na tlu Hrvatske u XV. stoljeću.

Doktorski rad Stanovništvo i topografija susedgradskog i donjostubičkog vlastelinstva (1450. - 1700.) obranio je u ožujku 2015. godine. Odlukom Matičnoga odbora za interdisciplinarno područje u svibnju 2017. godine izabran je u znanstveno zvanje znanstvenoga suradnika u poljima filologija i povijest.

U svibnju i lipnju 2014. godine boravio je na istraživačkoj stipendiji na Institutu za povijest Sveučilišta u Grazu (CEEPUS stipendija), a 2015. godine bio je gostujući istraživač na Institutu za ekonomsku i društvenu povijest u Beču (stipendija Sveučilišta u Beču). Usavršavao se u području digitalne humanistike na radionicama u Beču i Lancasteru.

Bavi se raznim aspektima kasnosrednjovjekovne i ranonovovjekovne povijesti te prikupljanjem, objavljivanjem i interpretiranjem povijesnih vrela s posebnim naglaskom na povijesnu antroponimijsku i toponimijsku građu. Istraživanjem povijesnih vrela i primjenom interdisciplinarnoga istraživačkoga pristupa povezuje mikrorazinu istraživanja povijesti i jezika sa širim strukturnim modelima i sintezama regionalne, srednjoeuropske i europske historiografije. Zbog specifičnih zahtjeva projekata na kojima je sudjelovao, usavršavao se u području digitalne humanistike i oblikovanja korpusnoga pristupa istraživanju povijesti i onomastike.

Član je Matice hrvatske, Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti (HNOPZ), Društva za hrvatsku povjesnicu i Kajkavskog spravišća. Član je Vijeća Centra za komparativnohistorijske i interkulturne studije i Upravnoga odbora međunarodne COST akcije Worlds of Related Coercions in WorK (WORCK, CA18205).

Krešimir Regan

Krešimir Regan rođen je 1974. godine u Zagrebu gdje je maturirao na V. gimnaziji (1993). Godine 1997. diplomirao je geografiju na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu i povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2001. magistrirao povijest s tezom „Ujedinjavanje teritorija Banovine Hrvatske. Teritorijalno ujedinjenje Savske i Primorske banovine s osam novodobivenih kotara“. Godine 2002. diplomirao je na Školi za pričuvne časnike Učilišta hrvatske kopnene vojske Fran Krsto Frankopan na Hrvatskome vojnom učilištu Petar Zrinski, a iste godine upisao je doktorski studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2006. doktorirao s tezom „Srpska politika u Banovini Hrvatskoj“. U zvanje znanstvenog suradnika izabran je 2009., u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2011. godine, a 2018. godine u zvanje znanstvenog savjetnika. Od 1999. voditelj je Arhiva Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu, a od 2000. godine zaposlen je u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža kao znanstveni novak. Od 2009. do 2013. godine, te ponovno od 2018. član je Znanstvenog vijeća Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Težište znanstvenog rada usmjerio je na hrvatsku suvremenu političku povijest s naglaskom na Banovinu Hrvatsku (1939–1941), povijesnu geografiju, istraživanje hrvatske fortifikacijske baštine i srodnim temama s težištem na kasnosrednjovjekovno i renesansno razdoblje (XII.–XVI. st.) kao i na istraživanje starokršćanske, predromaničke i ranoromaničke sakralne baštine. Autor je više desetaka znanstvenih radova u domaćim i inozmenim periodikama i zbornicima te samostalno ili u suautorstvu nekoliko knjiga. Dobitnik je književne nagrade „Rikard Jorgovanić“ za 2018. godinu za knjigu „Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja“ te nagrade „Vjekoslav Klaić“ za popularizaciju povijesti za 2019. godinu za knjigu „Hrvatski povijesni atlas“.

Matea Jurić Matulić

Rođena je 1991. godine u Zagrebu gdje je završila Gornjogradsku gimnaziju (2010.). Godine 2020. diplomirala je povijest (usmjerenje: Stari i srednji vijek) na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Od 2021. godine zaposlena je u suradničkom zvanju asistent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u sklopu znanstvenog projekta financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost „Topografija srednjovjekovne Zagrebačke županije“ (IP-2020-02-8706). Od iste je godine upisana na poslijediplomski doktorski studij Povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Hrvoja Kekeza i komentorstvom dr. sc. Branimira Brglesa. 

Tijekom studija sudjelovala je na znanstveno-istraživačkom projektu "Percepcije hrvatskih, slavonskih i dalmatinskih elita u kasnom srednjem i ranom novom vijeku", financiranom od strane Hrvatskog katoličkog sveučilišta pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Hrvoja Kekeza te na specijalističkoj radionici "Njemačka paleografija", organiziranoj u sklopu projekta Hrvatskog povijesnog instituta, Vojnički život i slike ratnika u hrvatskom pograničju od 16. stoljeća do 1918. Također, sudjelovala je na dva studentska stručna skupa, Putopis kao povijesni izvor. Hodočasnici, misionari, istraživači, pomorci, putnici, poslanici (HKS, 2018., Zagreb) i XIII Workshop de Estudos Medievais (GIHM, 2021., Porto). Dobitnica je nekoliko nagrada i odjelnih priznanja kao što su Rektorova pohvalnica za najbolji akademski uspjeh u ak. god. 2019./2020. te priznanje Odjela za povijest za najbolji diplomski rad: Materijalna kultura Zadra u 14. stoljeću: Bona mobilia u zrcalu inventara dobara i oporuka, obranjen u ak. god. 2019./2020.