Objavljena nova knjiga doc. dr. sc. Odilona Singboa

Nova knjiga doc. dr. sc. Odilona Singboa Poraz ljudskosti objavljena je u suizdanju Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Kršćanske sadašnjosti.

Potaknut ratnim događajima ruske agresije na Ukrajinu te stavom pape Franje da se nalazimo u "fragmentiranom trećem svjetskom ratu", docent Singbo istražio je crkveni nauk o ovoj temi, što je rezultiralo knjigom podijeljenom u pet poglavlja. Prvo poglavlje bavi se prikazom različitih teorija antičkih filozofa i crkvenih mislilaca,a zbog raznih rasprava o pacifizmu kao ključnom načelu kojeg se Crkva treba bezuvjetno držati, smatrao je kako je nužno koristiti i  novozavjetni kontekst i podsjetiti se kako su se prvi kršćani odnosili prema pitanju militarizma. Zbog važne uloge sv. Augustina u stvaranju teorije pravednog rata, prikazani su ključni naglasci njegova promišljanja te doprinosi sv. Tome Akvinskoga i drugih značajnih autora.

Drugo se poglavlje bavi filozofskim teorijama i načelima koja reguliraju vojnu filozofiju, gdje među ostalim Singbo analizira teorije poput decizionizma, pacifizma, militarizma, realizma i naravnog prava te prikazuje izabrana načela za humanost unatoč nasilju. U trećem poglavlju docent Singbo aktualizira crkveni nauk u moderni s posebnom pažnjom na odgovornost Crkve u nekim povijesno-nasilnim zbivanjima. U središte je stavljeno promišljanje o ulozi papinstva u dva velika svjetska rata.

Četvrto poglavlje analizira koncilski i postkoncilski nauk o ratu. Uloga raznih papa, ali i koncilskih otaca, jasno pokazuje duboku svijest Crkve o sveprisutnoj prijetnji miru i blagostanju naroda. U središtu nauka nalazi se mir koji je teško ostvariv bez povezanosti s Kristom koji je naš Mir. Taj će nauk primati razne naglaske ovisno o povijesnim okolnostima i o karizmama raznih papa sve do danas. Postkoncilsko razdoblje donosi izazove s kojima se svijet do danas suočava, a to su pitanja nuklearnog naoružanja i teorije nuklearnog odvraćanja ili zastrašivanja. Prema autoru, tehnološki razvoj koji dodatno pojačava sofisticiranost nuklearnog oružja nameće pitanje svrhovitosti istog i položaja vrijednosti čovjeka u rizičnom društvu. Peto i zadnje poglavlje knjige filozofsko-teološki promišlja o ljudskoj naravi i o zlu u nuklearnoj epohi. Tehnokratski mentalitet kojim je prožeto društvo u potrazi za preživljavanjem pokazuje svu paradoksalnu dimenziju istoga ljudskog društva koje – da bi preživjelo – uništava samo sebe nuklearnom energijom. Rat postaje sveprisutna zbiljnost ljudskog društva, a prijetnja nuklearnim oružjem i odvraćanjem novi političko-egzistencijalni govor i okvir djelovanja.