Predmet istražuje odnos između moralnih vrijednosti i činjenica, propitujući kako je moguće uskladiti zahtjev za univerzalnošću sa zahtjevom za poštivanjem razlika. Predmet se bavi odnosom između etike interkulturalne komunikacije i pojave migracijskih tokova u odnosu na progresivnu ekonomsku, društvenu, kulturnu i političku globalizaciju, koja danas zahtjeva educiranje o komunikaciji i slušanju sugovornika, kako bi se postiglo autentično međukulturno posredovanje. 

Predmet proučava glavne oblike etike interkultutne komunikacije, etička pitanja i etičke modele koji se bave ostvarenjem autentičnog komunikacijskog odnosa.

Komunikacija između kultura, (ur.) L. Samovar, R. E. Porter, E. R. McDaniel, Naklada Slap, Jastrebarsko 2013; Handbook of International and Intercultural Communication, (ed.) W. B. Gudykunst, Bella Mody, Sage Publication, 2002 (odabrana poglavlja); Interkulturalna komunikacija: metode, modeli, primjeri, (ur.) D. Kumbier, F. Schulz von Thun, Erudita, Zagreb 2009 (odabrana poglavlja)

Farbis, A., Etica della comunicazione, Carocci editore, Roma 2014; Fabris A., Etica della comunicazione interculturale, Europress FTL, 2004; Rey-Von Allmen, M. ( ur.), Intercultural Education: A Challenge and Necessity for Our Multicultural Society. Migracijske i etničke teme, 18 (1), str. 85-98; Bez predrasuda i stereotipa: interkulturalna komunikacijska kompetencija u društvenom i političkom kontekstu¸ (ur.) Benjak M., Izdavački centar Rijeka, Rijeka 2005; Piršl, E. (2001). Komparativna analiza nastavnih programa i stavova učitelja u interkulturalizmu. Odsjek za pedagogiju – Filozofski fakultet Sveučilište u Zagrebu; Mesić, M. (2006), Multikulturalizam, Zagreb: Školska knjiga; Drandić, D. (2012), Interkulturalne kompetencije nastavnika i barijere u interkulturalnoj komunikaciji. u: Posavec, K. i Sablić, M. (ur.) Pedagogija i kultura – Interkulturalna pedagogija: prema novim razvojima znanosti o odgoju. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 73-82; Drandić. D. (2014), Modeli stjecanja i razvoja interkulturalne osjetljivosti/ kompetencije nastavnika. u: Hrvatić, N. Lukenda, A. Pavlović, S. Spajić-Vrkaš, V. i Vasilj, M. (ur.) Druga međunarodna znanstvena konferencija: Pedagogija, obrazovanje i nastava. Mostar: Sveučilište u Mostaru, Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, str. 236-247; Chen, G.M. i Starosta, W.J. (2004), Communication among cultural diversities: A Dialogue. International and Intercultural Communication Annual, 27, str. 3-16

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu.
2. Uredno izvršene seminarske obveze – predana i prihvaćena pisana verzija seminarskog rada. 
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti –     kumulativno ostvareno putem seminarskih obveza i dva kolokvija.

1. Nastavne aktivnosti – prezentacija seminara; dva kolokvija (pismeni). 
2. Završni ispit (pismeni).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada je: 
nedovoljan (1) 0-49,9% 
dovoljan (2) – 50–64,9% 
dobar (3) – 65–79,9% 
vrlo dobar (4) – 80–89,9% 
izvrstan (5) – 90-100%

Način stjecanja ocjene: 
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene 
1) seminarske obveze – 20%  
2) 1. kolokvij – 25% 
3) 2. kolokvij – 25% 
b) Završni ispit (pismeni) – 30% ocjene