Ciljevi: Upoznati studente s osnovnim društveno–kulturnim fenomenima i procesima u ranonovovjekovnoj Hrvatskoj. Osposobiti ih za kritičko i interpretacijsko razumijevanje predmetnog razdoblja i produbljeno povijesno razmišljanje uopće. U okviru seminarske nastave cilj je osposobiti studente za samostalan rad s referentnom literaturom i manje zahtjevnom izvornom građom, kao i razviti pismene i usmene prezentacijske vještine.
Sadržaj: Predmet kronološki obuhvaća razdoblje od osmanlijskih osvajanja Hrvatskih prostora u 16. stoljeću do modernizacijskih reformi Josipa II. Uz tumačenje navedene periodizacije najprije je potrebno upoznati studente s događajnim okvirom i pojmovnim aparatom koji će poslužiti kao polazište za daljnje spoznaje. Kako je u tom razdoblju hrvatski prostor bio razjedinjen kroz različite političke, društvene i kulturne sustave (Banska Hrvatska, Vojna krajina, mletačka Dalmacija, Dubrovnik, Istra i prostor pod osmanlijskom upravom), potrebno je istaknuti i komparativno raščlaniti posebnosti društveno–kulturnog razvoja koje proizlaze iz te podijeljenosti. Isto tako valja naznačiti i one događaje i procese koji su nadilazili političku i prostornu razjedinjenost te koji su pridonosili stvaranju cjelovitog hrvatskog identiteta, a mogu se specificirati sljedećim sadržajnim okvirom: politička podijeljenost hrvatskih zemalja u 16., 17. i 18. stoljeću, uprava i društveno ustrojstvo na hrvatskom prostoru, demografska slika novovjekovne Hrvatske, etničke i vjerske promjene u strukturi stanovništva, gospodarska obilježja ranog novovjekovnog razdoblja, društvene elite i njihovo značenje, dinamika socijalnih odnosa, modernizacijske reforme, urbani razvoj Hrvatske, kulturno stvaralaštvo u novovjekovnoj Hrvatskoj, građanska kultura i kultura društvenih elita, kontinuitet i diskontinuitet u ranom novom vijeku, kompleksnost historiografskog pojmovlja hrvatskog ranog novovjekovlja (apsolutizam, refeudalizacija, prosvjetiteljstvo).

Povijest Hrvata. Od kraja 15. stoljeća do kraja Prvoga svjetskog rata, druga knjiga (gl. ur. M. Valentić i L.Čoralić), Zagreb 2005., str. 3-341.; N. Budak, Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku, Zagreb 2007., str. 14-50.; J. Vrandečić, M. Bertoša, Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom vijeku, Zagreb 2007., str. 9-74.

Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, sv. 3. Barok i prosvjetiteljstvo XVII. i XVIII. stoljeće (ur. Ivan Golub), Zagreb 2003.; U potrazi za mirom i blagostanjem: hrvatske zemlje u 18. stoljeću (ur. L. Čoralić), Zagreb 2013.; J. Adamček, „Ekonomsko-društveni razvoj u Hrvatskoj i Slavoniji u 18. stoljeću“ u: Društveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do početka 20. stoljeća (ur. Mirjana Gross), Zagreb 1981., str. 59-82.; J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljeća, Zagreb 1980.; M. Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće), Pula 1995.; C. W. Bracewell, Senjski uskoci: piratstvo, razbojništvo i sveti rat na Jadranu u 16. stoljeću, Zagreb 1997.; Ž. Holjevac, N. Moačanin, Hrvatsko-slavonska Vojna krajina i Hrvati pod vlašću Osmanskoga Carstva u ranome novom vijeku, Zagreb 2007.; I. Karaman, Privredni život Banske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb 1989.; N. Klaić, Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI. i XVII. stoljeću, Beograd 1976.; V. Klaić, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća, sv. 5., Zagreb 1988.; M. Korade, M. Aleksić i J. Matoš, Isusovci i hrvatska kultura, Zagreb-Beč 1993.; M. Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Zagreb 1995.; N. Moačanin, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Slavonski Brod 2001.; B. Stulli, Studije iz povijesti Dubrovnika, Zagreb 2001.; F. Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru: pregled religiozne povijesti Hrvata 7.-20. stoljeće, Zagreb 1996; Ljudi 18. stoljeća na hrvatskom prostoru. Od plemića i crkvenih dostojanstvenika do težaka i ribara (ur. L. Čoralić et al.), Zagreb 2016.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno izlaganje te predana i prihvaćena pismena verzija seminarskog rada;
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 % tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno kumulativno.

1. Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; 1. kolokvij (pismeni) i 2. kolokvij (pismeni);
2. Završni ispit (usmeni).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:

dovoljan (2) – 50–64,9%
dobar (3) – 65–79,9%
vrlo dobar (4) – 80–89,9%
izvrstan (5) – 90% i više

Način stjecanja ocjene:

a) Nastavne aktivnosti – 70 % ocjene

• seminarske obveze – 20%
• 1. kolokvij – 25%
• 2. kolokvij – 25%

b) Završni ispit – 30% ocjene (za prolaz je nužno riješiti 50% ispita)

• usmeni ispit – 30%